Anksioznost i kako je liječiti?3 min čitanja

Anksioznost je emocionalno stanje koje karakterizira osjećaj tjeskobe, straha ili brige. To je prirodna i normalna reakcija na stresne situacije, kao što su ispitivanja u školi ili na fakultetu, javni nastupi ili važne životne promjene, npr. preseljenje ili novi posao. Međutim, kada anksioznost postane prekomjerna, učestala i ometa svakodnevno funkcioniranje pojedinca, korisno je potražiti pomoć kako se ne bi razvio anksiozni poremećaj. 

Anksiozni poremećaji uključuju različite vrste stanja, kao što su općenita anksioznost, panični poremećaj, socijalna anksioznost, specifične fobije i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). 

Svaki od tih poremećaja ima svoje specifične simptome, ali dijele i neke zajedničke karakteristike, poput prekomjernog straha, brige i napetosti.

Simptomi anksioznosti mogu uključivati nemir, napetost, osjećaj nelagode, ubrzani otkucaji srca, povećano znojenje, problemi sa spavanjem, poteškoće s koncentracijom, iracionalne strahove ili izbjegavanje situacija koje izazivaju anksioznost.

Liječenje anksioznosti obično uključuje terapiju i/ili upotrebu lijekova, ovisno o težini simptoma. Transakcijska analiza je terapijska metoda koja pomaže pojedincima da prepoznaju i mijenjaju negativne obrasce razmišljanja i ponašanja povezane s anksioznošću. Također se mogu koristiti tehnike opuštanja, vježbe disanja i drugi načini upravljanja stresom. U nekim slučajevima, liječnik može propisati antidepresive ili anksiolitike kako bi pomogao u smanjenju simptoma anksioznosti.

Liječenje anksioznosti uključuje različite pristupe koji se mogu kombinirati, ovisno o pojedinačnim potrebama i težini simptoma. 

Evo nekoliko uobičajenih metoda liječenja anksioznosti:

1. Terapija pomaže ljudima da prepoznaju i izazovu negativne obrasce razmišljanja i ponašanja koji pridonose anksioznosti. Terapeuti mogu koristiti različite terapijske pristupe kako bi pomogli klijentima. Neke od metoda su terapija izloženosti (za specifične fobije) ili terapija socijalnih vještina (za socijalnu anksioznost).

2. Lijekovi: U nekim slučajevima, liječnici mogu propisati lijekove za liječenje anksioznosti. Najčešće se koriste antidepresivi kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) ili benzodiazepini, koji su anksiolitici. Lijekovi se mogu koristiti kao kratkotrajna pomoć za smanjenje simptoma ili kao dugoročno održavanje.

3. Samopomoć: Postoje i mnoge tehnike samopomoći koje mogu biti korisne u upravljanju anksioznošću. To uključuje vježbe opuštanja, duboko disanje, meditaciju, yoga, redovitu tjelesnu aktivnost, održavanje zdrave prehrane, izbjegavanje stimulansa poput kofeina i alkohola te uspostavljanje redovitog rasporeda spavanja.

4. Promjene životnog stila: Ponekad je potrebno napraviti promjene u svakodnevnom životu kako bi se smanjila anksioznost. To može uključivati ​​postavljanje granica, izbjegavanje stresnih situacija koliko je to moguće, uspostavljanje uravnoteženog rasporeda aktivnosti i odmora, poboljšanje kvalitete sna, te održavanje zdravih socijalnih veza i podrške.

Važno je razgovarati s kvalificiranim stručnjakom, kao što je psihijatar ili terapeut, kako biste dobili točnu dijagnozu i individualizirani plan liječenja. Svaki pojedinac je jedinstven, pa je važno pronaći pristup koji najbolje odgovara vašim potrebama.

Ivana Šabić, magistrica pedagogije i filozofije, edukantica transakcijske analize