Anksioznost se odnosi na osjećaje tjeskobe, napetosti i straha, uglavnom povezane s nekim potencijalnim događajima u budućnosti. Iz evolucijske perspektive, strah je koristan jer priprema tijelo na reakcije borbe ili bijega u ugrožavajućoj situaciji. No, pretjerana izloženost anksioznosti i brigama iscrpljuje um i tijelo, te ostavlja posljedice na zdravstveno stanje, socijalne odnose i cjelokupnu kvalitetu života.
Ako se anksioznost javlja u specifičnoj situaciji, tada govorimo o anksioznom stanju, no ako se većini situacija u danu prilazi s velikim strahom i brigom, tada je anksioznost dio nečije ličnosti. Očituje se na tjelesnoj razini, kroz ubrzan rad srca, veći pritok krvi u mišiće, pojačano znojenje, stezanje pojedinih mišićnih skupina poput ramena, čeljusti ili šaka. Moguće su prisutni i osjećaji pritiska u predjelu prsa ili knedle u grlu. Ove pojave u stopu slijedi i bujica briga o pojavnosti simptoma te hoće li ih tko zamijetiti. O specifičnoj situaciji razmišlja se uz katastrofiziranje i dihotomno mišljenje (crno-bijelo, sve ili ništa), a vlastite sposobnosti se podcjenjuju. Javlja se želja za izbjegavanjem budućih situacija koje izazivaju anksioznost, na što se usmjerava velika energija. Kada krene bujica anksioznih i negativno usmjerenih misli, teško je naći izlaz.
Dio osoba koje imaju teškoće s kontroliranjem anksioznosti mogu zabilježiti i napad panike – iznenadni preplavljujući osjećaj nelagode i straha, praćen tjelesnim simptomima poput drhtanja, osjećaja gušenja, znojenja, lupanja srca, boli u prsima, nedostatka zraka. Simptomi su izrazito neugodni, a vrhunac napada događa se unutar deset minuta od njegovog početka, a sam napad rijetko traje duže od 30 minuta. Može se pojaviti neočekivano ili vezano uz neki specifičan podražaj.
Važno je isključiti tjelesne bolesti sličnih simptoma, poput pojačanog rada štitnjače (hipertireoza), kardiovaskularnih i respiratornih poremećaja, epilepsije, poremećaje ravnoteže, anemije ili teškoća regulacije šećera u krvi. Tek kada se isključi postojanje drugog zdravstvenog problema u podlozi, možemo govoriti o napadu panike. Neke procjene ukazuju da bi tijekom života petina opće populacije mogla doživjeti napad panike (nevezan uz neki drugi anksiozni poremećaj). Prvo iskustvo napada panike uglavnom se javlja tijekom adolescencije i mlađe odrasle dobi, nešto češće ženama nego muškarcima.
U tretmanu anksioznosti i napada panike uvelike mogu pomoći stručnjaci mentalnog zdravlja. Važno je upoznavati i prihvatiti tjelesne i mentalne senzacije, razumjeti okidače i reakcije, te naučiti konstruktivne načine suočavanja sa stresom.