Fiksni način razmišljanja i ima li nade za promjenom?4 min čitanja
Ranije smo pisali o mindsetu (načinu razmišljanja) i upoznali se s razlikama između fiksnog i fleksibilnog načina razmišljanja. Fiksni način razmišljanja se odnosi na vjerovanje da je uspjeh moguće postići jedino ukoliko imamo talent ili određene sposobnosti. S druge strane, fleksibilni način razmišljanja je onaj koji naglasak stavlja na trud, rad i ulaganje i kod kojeg se na pogrešku gleda kao na lekciju iz koje možemo puno toga naučiti.
Neovisno o sposobnostima i talentu koji imamo, uz ulaganje truda povećavamo vjerojatnost da ćemo uspjeti.
Dakle, ima li nade za promjenom?
Nade uvijek ima. Međutim, što je nada bez truda? Ako želimo mijenjati svoj način razmišljanja, moramo se vraški dobro potruditi. Prelazak iz fiksnog u fleksibilni način razmišljanja je proces koji se ne događa preko noći i koji svakako nije lagan. No, postoje koraci koji nam uvelike mogu pomoći kako da uspješno prijeđemo taj put.
Prvi korak je prihvaćanje. Prihvaćanje da svi posjedujemo fiksni način razmišljanja. Možemo ga imati u većoj ili manjoj mjeri, a može se i preplitati sa fleksibilnim. Ono što je bitno je to da je tu, postoji i prisutan je.
Drugi korak je osvijestiti okidače fiksnog načina razmišljanja. Razmislite, kada vam se javlja taj Ja to ne mogu ili nisam dovoljno dobar/ra glas? Može se javiti kada se susrećemo s teškim zadatkom ili izazovom, kada nas je strah, kada dođemo pred zid i ne vidimo izlaz, prilikom doživljenog neuspjeha ili kada upoznamo osobu koja je od nas bolja u području u kojem smo mislili da mi dominiramo. Ono što je u ovom koraku bitno je promatranje. Probajte bez osude promatrati situacije u kojima vas fiksni način razmišljanja preplavi.
Treći korak će vas možda začuditi, ali ovdje je vaš zadatak svom fiksnom načinu razmišljanja dati ime. Da, dobro ste pročitali, dati mu ime. Na taj način vaš fiksni mindset više nije neka apstraktna pojava, stavljate ga u sadašnjost, a samim time on dobiva i na važnosti. Također, na ovaj način prihvaćate sebe u svim izdanjima, dobrim, ali i lošim. Ime može biti bilo koje; može biti slovo, ime vašeg ljubimca, neki lik iz crtića i sl., što god da vam padne na pamet. Zvao se on A, Crash ili Stich, u potpunosti je svejedno, bitno je da ga imenujete. Tko je ta osoba koja se pojavi sa fiksnim načinom razmišljanja? Kako se ta osoba osjeća i ponaša? Što ona misli i radi? Kako utječe na našu okolinu i ljude okolo nas?
Sada, kada smo prihvatili i osvijestili svoj fiksni način razmišljanja, dali mu ime i kada znamo u kojim se situacijama pojavljuje, četvrti korak je zapravo poučavanje. Upamtite da je fiksni način razmišljanja tu kako bi nas zaštitio, to je svrha njegovog postojanja, ali problem je u tome što on ima jako limitiran način zaštite. Iz tog razloga ga treba poučiti. Na koji način? Voljela bih reći da je jednostavno, ali kao i obično, nije. Ne mogu dovoljno puta staviti naglasak na prihvaćanje. Kada se fiksni mindset pojavi, pustite ga da odradi svoje, prihvatite ga takvog kakvo je i opažajte, a tek kada se smiri, racionalizirajte ga i osvijestite te pokušajte razmisliti što idući puta napraviti drugačije. Da, nisam na vrijeme izvršio/la svoje obveze, ali kako se to ne bi ponovilo, moram bolje organizirati svoje vrijeme. Što više postajete svjesni svojih okidača fiksnog mindseta, to će biti lakše.
Kako onda održati fleksibilan način razmišljanja?
Ustrajte, postavljajte ciljeve i uvijek tražite više. Kada se nađete pred zidom ili teškim izazovom, sjetite se da ste na putu koji nije nimalo lagan i koji sa sobom nosi određene prepreke. Kada se nađete pred izazovom, pokušajte vjerovati u sebe i prihvatiti da svi u sebi imamo jednog Šilju koji se skriva i čeka priliku da izađe. Strah je dobar, tjera nas van zone ugode, širi nam vidike i omogućuje nam da budemo bolji, ali samo ako odlučimo na njega tako i gledati. I ne zaboravite – niste uspjeli, još.
Andrea Armano, univ. bacc. psych
