Što nam se događa kada nismo u mogućnosti prisustvovati nekom druženju, izlasku, ili događaju s nama bliskim ljudima? Mnogi od nas doživljavaju osjećaj uznemirenosti, napetosti i anksioznosti, a psihologija tu pojavu opisuje kao strah od propuštanja. FOMO fenomen, odnosno Fear of missing out, stanje je uznemirenosti koje se javlja kada osoba ima osjećaj da drugi žive zanimljiviji ili ispunjeniji život od nje, odnosno da propušta neko lijepo ili ugodno iskustvo u kojem drugi imaju priliku uživati. FOMO se često objašnjava pomoću teorije samodeterminacije. Prema toj teoriji, svaka osoba želi zadovoljiti tri osnovne psihološke potrebe – potrebu za autonomijom (da možemo sami donositi odluke), potrebu za kompetencijom (da smo dobri u nečemu) i potrebu za pripadanjem, odnosno povezanosti (da znamo kako u našem životu postoje osobe koje nas vole i kojima je stalo do nas). FOMO se veže upravo za nedostatak zadovoljenja tih potreba te se pokazuje kako je najviše prisutan kod mladih ljudi. Iako proizlazi iz urođenih ljudskih potreba, strah od propuštanja postaje problem kada ta briga postane intenzivna i neopravdana.
Zahvaljujući pojavi interneta i društvenih mreža, strah od propuštanja je postao sve učestaliji. Ljudi svakodnevno dijele isječke svojih života na Instagramu, Facebooku i TikToku, pomno pazeći da ti isječci prikazuju njihov život u najboljem svjetlu. Učestalo praćenje tuđe privatnosti na društvenim mrežama pojačava osjećaj kako se upravo drugim ljudima događaju super i zanimljive stvari, dok se kod samog promatrača javlja osjećaj zavisti i nezadovoljstva vlastitim životom te želje za donošenjem drugačijih odluka koje bi ga približile takvom „idealnom“, tuđem životu. Razlog zbog kojeg društvene mreže pogoduju rastu FOMO fenomena jest to da utječu na jednu od glavnih FOMO karakteristika – potrebu za kontinuiranom povezanosti s drugima i onome što oni rade. Osobe kod kojih je FOMO bio izraženiji bile su sklonije provoditi vrijeme na društvenim mrežama neposredno prije spavanja i nakon buđenja, tijekom obroka i vožnje u prometu te na predavanjima. Također su izrazile veliku želju da znaju gdje su njihovi prijatelji i što u tom trenutku rade. FOMO nas odvlači od uživanja u sadašnjem trenutku – zbog vjerovanja da bismo trebali biti negdje drugdje, raditi nešto drugo i mišljenja kako je nekom drugom negdje tamo zabavnije i bolje, propuštamo biti u sadašnjem trenutku. Gubimo mogućnost uživanja u sadašnjem trenutku uz brigu oko toga što propuštamo tamo vani, te se na taj način zahvaćamo u začarani krug nezadovoljstva.
Kako se oduprijeti utjecaju ovog fenomena? Kako bismo ga ublažili, a potom i iskorijenili, poželjno bi bilo:
Kako bismo se uspješno izborili sa strahom od propuštanja, ključan je pronalazak ravnoteže u vlastitom životu i cijenjenje sadašnjeg trenutka. Dajući prednost istinskim iskustvima u odnosu na stalne usporedbe, život će nam biti ispunjeniji, zadovoljeniji i živjet ćemo ga punim plućima.
Larissa Hasanbegović, mag.psych.