Je li uživanje i zabava na treningu za ‘prave sportaše’?4 min čitanja

Sport je pokrenut kao organizirana igra, a svaka igra podrazumijeva dozu zabave i uživanja. Danas je sport puno više od igre, kako rastu profesionalizam i ulozi, sve je manje mjesta zabavi jer vjerujemo da su te stvari nespojive, osobito s vrhunskim sportašima.

No je li to zaista tako? Theodor Fontaine je davno rekao da ‘Onaj tko želi stvarati mora biti veseo’. Sportaši su stvaratelji prilika, ishoda, rezultata, a ugodne emocije svakako hrane voljni moment. No, često se događa da se tijekom sportskog razvoja  uživanje i zabava zaborave po putu. Svako dijete kreće u sport iz intrinzičnih razloga, iz unutrašnje potrebe za igrom, sudjelovanjem, što je održavano uživanjem u samoj aktivnosti, u društvu sebi sličnih, napretkom vještina i sposobnosti. S vremenom je karakterističan zaokret u motivaciji prema van, postaju važni rezultati, medalje, statusi, materijalna naknada, profesionalni ugovori. Međutim, to nije obrazac pravih sportskih šampiona.

Takvi su sposobni zadržati tu iskru strasti i ljubavi prema sportu, usprkos teškim treninzima, usprkos usponima i padovima, usprkos ozljedama i svemu nemilom – postojano idu dalje zato jer to – vole. Za takav tip ljubavi ništa nije teško, a sam je sport, osobito vrhunski, previše težak i traži previše žrtava da bi to netko mogao raditi bez goriva intrinzične motivacije. Čovjek je najuspješniji u onom što radi kad se u toj aktivnosti dobro osjeća. Kad pitate sportaše nakon neke vrhunske izvedbe da opišu to iskustvo, svi govore o totalnoj uronjenosti u aktivnost, osjećaju uživanja i sigurnosti. Želimo li uspješne sportaše, kod njih je važno trenirati osjećaj uživanja i zabave, osigurati im svakodnevno dozu takvog raspoloženja, tražiti razloge i pomoći im da osvijeste u čemu uživaju u svojoj sportskoj izvedbi. Na taj način sportaš akumulira pozitivno iskustvo; po zakonitostma i procesa učenja, povezuje ugodne emocije sa svojom sportskom izvedbom i izravno si povećava šanse za uspjeh. Želimo li da se sportaši na natjecanju osjećaju dobro, oni se moraju osjećati dobro na svom sportskom terenu svaki dan, to je nešto što održava motivaciju i u najtežim trenutcima. Trenerova je odgovornost da stvori takvo okruženje i klimu da ovo bude moguće, da dobro pogodi mjeru. Izuzetno je teško raditi nešto na silu, osnovni zakon fizike kaže da sila rađa otpor. Suprotno tome, dok god osjećamo ugodu u nečem što radimo, to nas vuče da dajemo još više. Bilo bi dobro da treneri ponekad preispitaju koja je njihova uloga u tome da sportaši doživljavaju stres nasuprot zabave i uživanja i kako se to odražava na izvedbu. Moguće je zabavljati se i uživati na treningu i biti dobar – upravo to i jest recept ‘pravih’ sportaša.

Kako je to moguće postići?

–  Isticanjem procesne motivacije – usmjeravanje na proces, izvedbu, učenje i napredak nasuprot usmjeravanju na ishod i rezultate sportašima povećava osjećaj kontrole nad situacijom, što pridonosi dobrom osjećaju za vrijeme izvedbe.

Stvaranjem izazovnih ciljeva – niti jedan sportaš koji je plivao u svojoj zoni ugode nije postao šampion. Trener treba odgajati sportaša tako da je spreman na stalne izazove, da ih sam sebi postavlja i da vjeruje da je sve moguće. Osvještavajući vlastita postignuća, učeći sportaša uočavanju dokaza vlastitog napretka, od onih najmanjih do velikih, hrani se osjećaj kompetentnosti i uživanje u aktivnosti i procesu učenja.

Korištenjem inovativnih tehnika treninga – nitko ne uživa u nečem što mu je dosadno i predvidivo. Variranjem trenažnih zadataka, organizacije aktivnosti i izazova, upotrebom novih metoda rada, glazbe i suvremene opreme moguće je pozitivno djelovati na porast interesa, osjećaj zabave i veće ulaganje napora kod sportaša, što na dulji rok daje i bolje rezultate.

Konačno, ono što sportaši ističu kao jedan od najvećih izvora uživanja u sportu jesu odnosi s njima važnim ljudima – trenerima i kolegama. Dobri odnosi utemeljeni na zajedničkoj ambiciji, suradnja, međusobnoj podršci, te obojeni dozom humora koja pomaže u trenutcima isrpljujuće aktivnosti pravo su rješenje. Tako se stvara opuštena atmosfera, prilike za smijeh i oslobađanje napetosti te dijeljenja ugodnog iskustva, što dobro dođe kako na sportskom terenu, tako i u životu.

 

Dr.sc. Renata Barić

OLIMP – Centar za sportsku psihologiju