Jeste li sigurni da znate čime se točno bavi logoped?8 min čitanja

Većina ljudi će na spomen logopeda pomisliti kako je to stručnjak koji radi u vrtiću ili školi i ispravlja izgovor kod djece koja ne mogu pravilno izgovoriti neko slovo ili točnije neki glas, primjerice, glas r. Nekolicina koja se susrela s logopedom, posredno ili neposredno, vjerojatno će znati još i da logoped pomaže ovladati čitanjem djeci koja imaju disleksiju. Možda ćete se iznenaditi, no logopedi su, osim u vrtićima i osnovnim školama, zaposleni još i u srednjim školama, domovima za starije i nemoćne, bolnicama, klinikama, udrugama, privatnim kabinetima i znanstvenim institucijama, a rade doista sa svim dobnim skupinama, od ranog djetinjstva do gerijatrijske dobi.

Prije svega, logopedija podrazumijeva istovremeno stručnu djelatnost i znanstvenu disciplinu. Logoped je stručnjak čija je odgovornost prevencija, savjetovanje, dijagnosticiranje, edukacija i terapija poremećaja humane komunikacije i povezanih poremećaja te poremećaja hranjenja i gutanja razne etiologije. Humana komunikacija podrazumijeva sve procese koji su povezani s razumijevanjem i proizvodnjom govornog i pisanog jezika te primjernim oblicima neverbalne komunikacije. Kao znanstvena disciplina, logopedija proučava navedena područja, a nalazi se negdje na razmeđi medicine, psihologije, lingvistike, sociologije i edukacijskih znanosti. Kako bi bila razumljiva i predočiva, ova kompleksna definicija zahtijeva preciznije raščlanjivanje i definiranje poremećaja ili barem glavnih skupina poremećaja humane komunikacije te hranjenja i gutanja. Dakle, evo ukratko kojim se sve poremećajima logopedi bave kroz prevenciju, savjetovanje, dijagnostiku, terapiju, educiranje i znanost.

Komunikacijski poremećaji uključuju poremećaj iz autističnog spektra i poremećaj socijalne komunikacije/pragmatički poremećaj. Poremećaj iz autističnog spektra je neurorazvojni poremećaj kojeg karakteriziraju teškoće u socijalnoj komunikaciji i interakciji uključujući teškoće u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Također prisutna su restriktivna i repetitivna ponašanja, interesi i aktivnosti koji se manifestiraju kroz sužene interese, stereotipnu  i repetitivnu upotrebu predmeta, jezika ili pokreta. Primjerice, osoba može biti jako zainteresirana za jednu ili manji broj tema/područja poznavajući nevjerojatnu količinu informacija o toj temi, repetitivno ponavljati određene pokrete i/ili nesvrhovito ponavljati pojedine rečenice, teško ili nikako održavati kontakt očima, imati vrlo slabo razvijen govor i sl. Poremećaj socijalne komunikacije/pragmatički poremećaj karakteriziraju teškoće u uporabi jezika ili neverbalne komunikacije u socijalne svrhe pa su osobe stereotipne u vođenju razgovora i često naglo mijenjaju teme, govore neke fraze u neprikladnim situacijama, teško razumiju kontekst/situaciju pa ponavljaju nešto što je netko upravo rekao, slabije primjenjuju pravila lijepog ponašanja i sl. Komunikacijski poremećaji najčešće se dijagnosticiraju u predškolskoj dobi.

Jezični poremećaji. Osobe s jezičnim poremećajima imaju perzistentne teškoće u usvajanju i uporabi jezika kroz različite modalitete (govorenje, pisanje, znakovni jezik) zbog teškoća u razumijevanju i/ili jezičnoj proizvodnji. Ovi poremećaji mogu biti razvojni pa postaju vidljivi u nekom razvojnom periodu pojedinca, najčešće u predškolskom uzrastu, ili stečeni tijekom života (npr. afazija) kada osoba urednog jezičnog razvoja doživi, primjerice, traumatsko oštećenje mozga u prometnoj nesreći, moždani udar ili operativno odstrani tumor, a kao posljedica se pojavi jezični poremećaj. Osobe s jezičnim poremećajem mogu imati teškoće u izražavanju kada razgovaraju ili govore o nekoj temi jer se ne mogu lako dosjetiti ‘pravih’ riječi ili sročiti gramatične i složene rečenice. Pisanje kao najkompleksnija jezična djelatnost često im je vrlo zahtjevno pa sporo proizvode tekst jer nisu vješti u slaganju rečenica i povezivanju rečenica u neku veću smislenu cjelinu, nisu dovoljno ovladali pravopisom, nesigurni su u gramatičkom znanju, teško prizivaju riječi i sl. Razvojni jezični poremećaj najčešće se dijagnosticira u predškolske dobi, a stečeni se može pojaviti bilo kada tijekom života.

Specifične teškoće učenja odnose se na teškoće učenja i uporabe akademskih vještina usprkos urednim intelektualnim sposobnostima, a uključuju poremećaje čitanja, pisanja i računanja. Primjerice, osoba može sporo i teško ovladavati vještinom čitanja uz slabo razumijevanje pročitanog (poznato još i kao disleksija), a uz teškoće čitanja najčešće pod ruku idu i teškoće u pismenom izražavanju u vidu brojnih gramatičkih i pravopisnih pogrešaka i sl. Također, osoba može imati teškoće u razumijevanju pojma broja i jednostavnih matematičkih operacija, te teško učiti čak i jednostavne matematičke strategije. Specifične teškoće učenja najčešće se prvi puta dijagnosticiraju tijekom nižih razreda osnovne škole.

Govorni poremećaji uključuju poremećaje izgovora glasova, motoričke govorne poremećaje i poremećaje tečnosti govora (mucanje i brzopletost). Očekuje se da će dijete do otprilike pet i pol godina naučiti pravilno izgovarati sve glasove hrvatskog jezika. Ako do tada ne ovlada pojedinim glasovima najčešće se dijagnosticira artikulacijski i/ili fonološki poremećaj. Motorički govorni poremećaji dijagnosticiraju se osobama koje, primjerice, teško uspostavljaju pravilnu protočnost zraka pri govorenju te teško ostvaruju pravilnu fonaciju, artikulaciju i prozodiju zbog neke vrste neuromotornog oštećenja ili pak osobama urednog neuromotornog statusa koje usprkos tomu imaju teškoće u planiranju i izvođenju niza pokreta govornih organa pa zamjenjuju ili ispuštaju pojedine glasove u govoru, neprikladno produžavaju glasove i sl. U govorne poremećaje ubrajaju se i poremećaji tečnosti govora kao što su mucanje pa osoba ponavlja, produžuje ili zapinje na pojedinim glasovima tijekom govorenje, te brzopletost koja se odnosi na govor koji je kaotičan, neujednačenog tempa, uz često ‘gutanje’ pojedinih glasova ili čak slogova, bez potrebnih pauza, a često je narušena razumljivost.

Poremećaji glasa dijagnosticiraju se kada su visina, intenzitet i boja glasa promijenjeni ili neprikladni za dob, spol, kulturološko pozadinu ili geografsku lokaciju pojedinca. Uzroci poremećaja glasa mogu biti organskog podrijetla uslijed neke fizičke promjene, primjerice, na glasnicama, neurološkog uzroka ili kao posljedica nepravilne uporabe glasnica ili nekog drugog vokalnog organa. Kod osoba s poremećajem glasa, glas može biti promukao, hrapav, piskutav ili pak potpuno izostati, a može se dijagnosticirati bilo kada tijekom života.

Poremećaji hranjenja i gutanja javljaju se kod djece i odraslih, a uzrokuju ih različita stanja kao što su neurološki poremećaji, refluks ili drugi gastrointestinalni poremećaji, kardiološki poremećaji, rascjepi nepca ili usne, poremećaji disanja, autizam, bolesti glave i vrata, muskularna slabost glave i vrata, ozljede mozga, moždani udari, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova demencija i dr. Dijete s poremećajem hranjenja i gutanja može imati plakati i odbijati hranjenje, zaspivati tijekom hranjenja, imati teškoća u sisanju, sporo jesti, kašljati i zagrcavati se prilikom gutanja, ispuštati hranu ili tekućinu kroz usta ili nos tijekom hranjenja, ispuštati grčevite zvukove tijekom ili nakon hranjenja, slabo napredovati u težini, a kod odraslih su izraženi simptomi koji se odnose na gutanje.

Logopedi provode terapiju kod osoba s oštećenjem sluha; kod osoba nakon stečenih traumatskih oštećenja mozga, operacija glave i vrata, radioterapije, orofacijalnih malformacija i sl.; kod osoba s govornim i jezičnim poremećajima kao sekundarnim posljedicama nekog drugog razvojnog poremećaja ili genetskog poremećaja. U dijagnostici različitih poremećaja najčešće surađuju s liječnicima specijalistima pedijatrije, neurologije i audiologije i psiholozima.

Dakako da je teško u ovako kratak tekst ‘ugurati’ sve ono čime se logopedi bave, no donekle je ipak prikazana širina ove znanstvene discipline i stručnog područja. Možda vam je do sada logoped i zatrebao, a da niste ni znali da je to problem za čiju se pomoć možete i trebate obratiti upravo logopedu. Svakako, logopedija  svojom širinom obuhvaća veliki broj poremećaja, a gotovo svaki od njih može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje i kvalitetu života pojedinca. Komunikacijske, jezične i govorne teškoće primarna su barijera u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca jer, primjerice, psihoterapijski odnos temelji se na komunikaciji pa uspješnost psihološke terapije ovisi o njima, osoba ne može liječniku jasno prenijeti svoje zdravstvene potrebe ili razumjeti po zdravlje važne upute, dijagnostika različitih zdravstvenih i mentalnih stanja ovisi upravo o ovim komunikacijskim sposobnostima i vještinama, osobe s ovim poremećajima teško izražavaju svoje emocije, ovi poremećaji čine barijeru u ostvarivanju socijalnih prilika i onemogućuju ostvarivanje osobnih potencijala, i dr. Ipak, sustavnom logopedskom terapijom i treninzima simptomi poremećaja i teškoće kod pojedinaca mogu se značajno ublažiti ili čak potpuno iskorijeniti.

I da! Na kraju, doista nije jasno u kojem trenutku se i kako posao jednog logopeda uspio svesti na glas r i disleksiju.

dr.sc. Marina Olujić Tomazin, mag. logoped., mag. psych.

Izvori:

American PsychiatricAssociation. (2013). Diagnostic and statistical manual ofmental disorders (5th ed.).Arlington, VA: Author.

American Speech-Language-Hearing Association (ASHA). Autism. Preuzeto 14.06.2020. s: https://www.asha.org/practice-portal/clinical-topics/autism/

American Speech-Language-Hearing Association (ASHA). Social Communication Disorder. Preuzeto 14.06.2020. s: https://www.asha.org/practice-portal/clinical-topics/social-communication-disorders/

American Speech-Language-Hearing Association (ASHA). Swallowing and feeding. Preuzeto 14.06.2020. s: https://www.asha.org/public/speech/swallowing/

American Speech-Language-Hearing Association (ASHA). Voice Disorders. Preuzeto 14.06.2020. s: https://www.asha.org/practice-portal/clinical-topics/voice-disorders/

Standing Liaison Committee of Speechand Language Therapists / Logoped is tsin the European Union. (1990, 1994, 1997). Professional Profile of the Speechand Language Therapist. Preuzeto 14.06.2020. s: https://www.cplol.eu/documents/official-documents/professional-profile/146-professional-profile/file.html