ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) je neurobiološki poremećaj koji se često manifestira poteškoćama s pažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću. Ovaj poremećaj može značajno utjecati na svakodnevni život osobe koja ga ima, osobito u školi, na poslu i u međuljudskim odnosima. Prepoznavanje ADHD-a uključuje promatranje i prepoznavanje određenih simptoma i znakova koji se javljaju kod osobe u različitim kontekstima (npr. kod kuće, u školi, na poslu). Važno je napomenuti da simptomi ADHD-a mogu varirati od osobe do osobe, ali općenito, dijagnosticira se kroz kombinaciju poteškoća s pažnjom, hiperaktivnosti i impulsivnosti. Evo nekih tipičnih znakova i simptoma ADHD-a:
1. Poteškoće s pažnjom:
-Teškoće u održavanju fokusa na zadatku, brzo gubljenje interesa za posao koji zahtijeva koncentraciju.
– Često gubljenje stvari potrebnih za zadatke ili aktivnosti.
– Lako ometanje i skretanje pažnje na vanjske podražaje.
2. Hiperaktivnost:
– Nemirno ponašanje, npr. neumorno trčanje ili penjanje u neprimjerenim situacijama.
– Nemogućnost mirnog sjedenja kada se od toga očekuje (npr. u školi ili na sastanku).
– Osjećaj “kao da je pokretan motor”.
3. Impulsivnost:
– Brzo donošenje odluka bez pažljivog razmišljanja o posljedicama.
– Poteškoće u čekanju reda ili odgodi zadovoljenja želje.
– Nespremnost na planiranje i prepuštanje “u zadnji trenutak”.
Ovi simptomi obično se pojavljuju u ranom djetinjstvu i mogu utjecati na školski uspjeh, međuljudske odnose i svakodnevno funkcioniranje. Važno je da se simptomi javljaju u različitim okruženjima, kao što su kod kuće, u školi ili na poslu, a ne samo u jednom specifičnom kontekstu. Ako primijetite ove simptome kod sebe ili kod svojeg djeteta i ako oni znatno ometaju normalno funkcioniranje, preporučuje se konzultacija s licenciranim stručnjakom za mentalno zdravlje. Samodijagnoza nije preporučljiva, jer postavljanje točne dijagnoze ADHD-a zahtijeva cjelovitu procjenu od strane kvalificiranog stručnjaka, koji će isključiti druge moguće uzroke simptoma i pružiti odgovarajući tretman. Psihoterapija može biti korisna i važna komponenta u tretmanu ADHD-a, osobito kada se kombinira s drugim terapijskim pristupima i/ili medicinskim tretmanima. Evo nekoliko različitih pristupa psihoterapiji koji se mogu primijeniti kod osoba s ADHD-om:
1. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): Ova terapija pomaže osobi prepoznati i promijeniti negativne obrasce razmišljanja i ponašanja koji su povezani s ADHD-om. KBT također može pomoći u upravljanju impulzivnošću i razvijanju strategija za poboljšanje pažnje i organizacije.
2. Terapija ponašanja: Fokusira se na promicanje pozitivnih ponašanja i smanjenje nepoželjnih ponašanja. Ova terapija može biti posebno korisna za djecu s ADHD-om kako bi se poboljšala njihova pažnja, samodisciplina i obrazac interakcija s drugima.
3. Transakcijska analiza: Ovaj pristup se usredotočuje na pružanje emocionalne podrške i razumijevanja osobi s ADHD-om te edukaciju o Ego stanjima u kojima se osoba nalazi. Također pomaže u osvještavanju životnog skripta. Terapeut može pomoći osobi da razvije strategije suočavanja s izazovima koje donosi ADHD.
4. Terapija vještina upravljanja vremenom: Osobe s ADHD-om često imaju poteškoća s upravljanjem vremenom i organizacijom. Ova terapija se fokusira na razvijanje vještina planiranja, prioritizacije i upravljanja vremenom.
Važno je napomenuti da psihoterapija ne zamjenjuje medicinske tretmane poput lijekova koji se često koriste za upravljanje simptomima ADHD-a. Međutim, kombinacija psihoterapije i lijekova često se pokazuje vrlo učinkovitom u olakšavanju simptoma ADHD-a i poboljšanju kvalitete života osobe s ovim poremećajem. Ako netko sumnja da ima ADHD ili ima problema s pažnjom, hiperaktivnošću ili impulsivnošću, važno je potražiti stručnu pomoć. Licencirani psiholog ili psihijatar može postaviti dijagnozu i preporučiti odgovarajući tretman koji uključuje psihoterapiju i/ili medicinsku terapiju, ovisno o individualnim potrebama.
Ivana Šabić, magistrica pedagogije i filozofije, edukantica transakcijske analize