Kamo dalje, rođače?5 min čitanja
Početkom raspada bivše države nestao je sa scene jedan od posebnijih rock bendova na ovim prostorima, zagrebačka Azra. Azra je nestala i ušla u legendu. Tek s protekom vremena uočavamo veličinu tog benda. Iako i o toj temi postoje različiti i suprotstavljeni stavovi. Tako će, iskreno se nadamo, u nekom trenutku nestati i koronavirus. I doživjet će jednaku sudbinu kao Azra. Tek s vremenskim odmakom moći ćemo suditi o njenoj veličini, ali i o postupcima svjetskih vlada u njenom zaustavljanju. Tek tada ćemo jasnije vidjeti jesu li u pitanju bile teorije zavjere, laboratorijski virus ili, recimo, jesu li vlade pogriješile jer su zaustavile normalan život na nekoliko mjeseci. I naravno, ni tada, kao ni sada neće biti konsenzusa.
Ali, nešto ipak može povezati Azru i koronavirus u Hrvatskoj. Može ih povezati stih koji tako vjerno oslikava životnu i društvenu realnost. To je zadnji stih iz Azrine pjesme „Tko to tamo pjeva“, koji govori o tuđoj muci. Stih koji glasi:
“Velikodušan rođače
Raspolagati tuđom mukom
Nije mala zajebancija”
Da se razumijemo, u ovom slučaju je raspolaganje tuđom mukom zahtjevan posao i velika odgovornost. Riječ je, zapravo, o ljudima koji moraju donositi najprimjerenije i najsigurnije odluke sa svrhom zaštite zdravlja nacije. Riječ je o kompetentnim ljudima čije odluke nisu i ne mogu biti jednoznačne i temelje se na brojnim i kompleksnim kriterijima. Ipak, ti ljudi donose odluke koje svakako proizvode štetu. Ali onu najmanju i najprihvatljiviju štetu. Malo tko bi im htio biti u koži. Ipak, Hrvatska je očito izabrala prave osobe. Stručne i odgovorne. Osobe koje jednim okom gledaju gdje trenutno gaze, a drugim okom vide konačnu destinaciju. Hrvatska (opet) ima šampione!
Brojke su nam bile dobre, ali, što stoji iza njih? Koga spašavamo? Spašavali smo i još uvijek spašavamo ljudske živote. Spašavamo one najugroženije, spašavamo manjinu. Spašavamo uglavnom starije osobe i osobe koje boluju od kroničnih nezaraznih bolesti. A što ugrožavamo? Ugrožavamo kvalitetu života neugrožene (ili manje ugrožene) većine i državnu ekonomiju. Dakle, čovjekoljublje i humanost su na djelu. U punom smislu riječi.
Jasno je da ekonomska stabilnost osigurava punjenje proračuna. Iz proračuna se financira zdravstvo. Zdravstvo spašava ugrožene, dakle manjinu. Dakle, zdravstvo štiti zdravlje. Međutim, ukoliko prihvatimo znanstveno dokazanu činjenicu da je dominantni uzrok kroničnih nezaraznih bolesti zapravo loš životni stil, onda imamo problem. Naime, izolacija ugrožava životni stil, a time i zdravlje većine. Pri tome mislimo na tjelesnu neaktivnost, neuravnoteženo i prekomjerno hranjenje, stres zbog egzistencijalne neizvjesnosti, izolacije i usamljenosti, loš san, sklonost pušenju, alkoholu, nepotrebnim lijekovima i drogama. Dobro ste primijetili, sve navedeno dovodi do kroničnih nezaraznih bolesti. Od kojih umire više od 40 milijuna ljudi godišnje u svijetu. Pazite! Svake godine! A to je više od 70% svih smrti na planeti. Pored gladi, ratova, prometnih nesreća, padova, samoubojstava, zaraznih bolesti… Dakle, riječ je o kontinuiranoj „pandemiji“ planetarnih razmjera. A što je najvažnije u svemu, kronične nezarazne bolesti se mogu prevenirati i, još bolje, liječiti promjenama životnog stila.
Nedavno je jedan svjetski državnik, čije ime se ne izgovara, izrazio bojazan da bi „lijek mogao biti opasniji od bolesti“. A ne mora biti tako. Evo kako… U dva koraka.
Korak prvi. Promijenimo „kolektivni mindset“ o životnom stilu da bi stekli „jači kolektivni imunitet“. Jer, solidan životni stil jača imunitet. A imunitet nas čini otpornijima na zarazne i nezarazne bolesti. Čim prije krenimo s nacionalnom kampanjom promocije zdravog životnog stila u izolaciji, a zatim ju nastavimo trajno u normalnim okolnostima. Imamo jako dobru priliku obratiti se svim tim ugroženim ljudima koji puno vremena provode pred televizijom, mobitelom, računalom. Sve im je dostupno. Osim svakodnevnih (državnim mjerama i odlukama propisanih) obveznih priloga na nacionalnim televizijama i novinama s uputama za dobar životni stil, neka odgovorni ljudi, posebno ministar zdravlja, završe svaku konferenciju za tisak ovim riječima: „Ostanite odgovorni, ali i vježbajte, pazite na prehranu, pazite što mislite, dovoljno spavajte, nemojte pušiti i umjereno konzumirajte alkohol!“ I tako svaki dan. Svaki Božji dan! I nakon što završi korona kriza.
A za detalje zdravog životnog stila će se pobrinuti stručnjaci. Da vas podsjetim, Hrvatska ima svjetski priznate kineziologe, liječnike, psihologe i nutricioniste. Već imamo izobilje sjajnih stručnih i znanstveno utemeljenih priloga na društvenim mrežama, web stranicama fitnes i sportskih centara i na zdravstvenim i lifestyle portalima. I sve to online. Neka država stimulira promotore i animatore dobrog i zdravog životnog stila. Neće zažaliti. To je mala investicija s velikim dugoročnim benefitima.
Korak drugi. Najvažniji korak. E, to je već korak za svakog od nas. Nema te države koja može istinski promijeniti naš osobni životni stil. To je naš posao. To je naša briga i odgovornost. Štoviše, to je i odgovornost prema drugima. Prije svega, prema našoj državi da ne mora bespotrebno plaćati naše liječenje, nego da investira u obrazovanje, znanost, sport, industriju, turizam, poljoprivredu. To je i odgovornost prema našoj djeci, da ne moraju bdjeti nad našim zdravljem kad ostarimo, jer ćemo biti vitalni i zdravi zbog dobrog životnog stila koji smo njegovali tijekom života. Jer, starost je baština starenja! Zato starimo sa stilom, sa zdravim životnim stilom!
I još nešto. U poplavi znanja o načinima za održavanje zdravlja, tjelesne forme i kvalitete života, polako nam nestaju alibiji. Ne možemo pronaći opravdanje za loš životni stil. Znanje o tjelesnom vježbanju, uravnoteženoj prehrani, stres menadžmentu, kvalitetnom snu, kvalitetnom društvenom životu i izbjegavanju ovisnosti je nevjerojatno dostupno, jeftino i korisno. Trebamo samo posegnuti za njim. Sve možemo napraviti u samo nekoliko kvadrata uz pomoć stručnih preporuka, a pomoću pametnih telefona ili osobnih računala. Sa samo nekoliko klikova. Naravno, neće to uvijek biti ugodno. Rad na sebi nije lagan i zahtjeva odluke koje rezultiraju promjenama. Morat ćemo izaći izvan naše zone komfora. Ali, napuštanje zone komfora vodi prema našoj boljoj verziji, prema zdravijem i kvalitetnijem životu. Zbog toga, budimo spokojni. Ipak je to na kraju naša osobna odgovornost. Sve je u našim rukama!
Eto, tamo rođače!
