Mentalni sklop uspješnih sportaša3 min čitanja
Uspjeh u životu, pa tako i u sportu, zahtijeva određen skup osobina poput predanosti, discipliniranosti, dominantne unutarnje motivacije, odlučnosti i prikladnog mentalnog sklopa. Pojam mentalnog sklopa često se spominje u analizama sportaša i uzima kao “ono nešto” što svaki sportaš mora imati kako bi (p)ostao uspješan. Mogli bismo reći da je to način razmišljanja i doživljavanja izazovnih situacija koji sportašima olakšava adaptaciju na okolinu. Mentalni sklop ugrubo možemo podijeliti na: rastući i fiksni mentalni sklop, a razlike postoje u nekoliko karakteristika.
U prvom redu – motivacija. Sportaš koji ima rastući mentalni sklop kao “gorivo” za svoje aktivnosti koristi unutarnju motivaciju. Prisutna je želja i strast za razvojem vještina, napretkom i usavršavanjem. U skladu s tim, takav sportaš postavlja realne i dostižne ciljeve koji su usmjereni na izvedbu i na konstantno unapređenje, a kriterij uspješnosti su oni sami. Dakle, uspoređuju se sâmi sa sobom. S druge strane, ovi s fiksnim mentalnim sklopom su motivirani priznanjima i ostalim (u pravilu materijalnim) nagradama. Imaju rigidni način razmišljanja u terminima kategorija te često postavljaju (pre)ambiciozne ciljeve pomiješane s ciljevima kluba, a kao jedini i isključivi kriterij uspješnosti je usporedba se s ostalim sportašima.
Razlike postoje i u fokusu. Sportaši s rastućim mentalnim sklopom prihvaćaju okolnosti na koje ne mogu utjecati i usmjeravaju se primarno na svoju izvedbu (tehniku i taktiku izvođenja). Fiksni mentalni sklop često je zasićen pretjeranim analizama faktora nad kojima sportaš nema izravan utjecaj i fokus je raspršen na elemente izvedbe koji posljedično frustriraju sportaša jer nisu pod njegovom kontrolom. To se najviše odnosi na analizu izvedbe svojih suigrača, sudačke odluke, rezultat i statistiku, odluke trenera, uvjete i okolnosti u kojima se odvija natjecanje.
Način suočavanja s ishodima još je jedan od elemenata u kojem su rastući i fiksni mentalni sklop značajno različiti. Naime, nakon natjecanja sportaš s rastućim mentalnim sklopom razloge eventualnog poraza racionalno pripisuje uzrocima koji su unutarnji (trud), kontrolabilni i nestabilni. Fiksni mentalni sklop te iste uzroke emotivno pripisuje u pravilu vanjskim (sudačke odluke), nekontrolabilnim i stabilnim uzrocima što s vremenom može imati loš utjecaj na motivaciju i/ili dovesti do izgaranja.
S tim u vezi je i razlika u samopouzdanju. Dok ovi s rastućim mentalnim sklopom svoje samopouzdanje grade postepeno, učeći iz vlastitog, ali i tuđeg iskustva. Redovito analiziraju vlastite (trenutne) snage i slabosti, ali i prilike i prijetnje iz okoline. Svjesni su da snage žele zadržati, a slabosti pomoću ciljeva pretvoriti u snage. Osim toga, nastojat će iskoristiti prilike i preventivno djelovati kako ih eventualne prijetnje ne bi spriječile u ostvarivanju ciljeva. Sportaši s fiksnim mentalnim sklopom nerijetko svoju karijeru doživljavaju kao “biti ili ne biti”. Nisu toliko (samo)kritični, rijetko analiziraju vlastit napredak i mogućnosti te imaju sklonost “fatalističkom” poimanju događaja oko sebe. Oni su ti koji čekaju da se prilike dogode pa će ih iskoristiti, dok ovi rastući sâmi stvaraju prilike kroz trud koji beskompromisno ulažu u sebe.
Nakon ovih razlika jasno je da prikladan mentalni sklop podrazumijeva razvoj rastućeg mentalnog sklopa koji sportaša stavlja u središte analize i postavljanja ciljeva usmjerenih na napredak i razvoj vještina. U tom smislu je konačan cilj psihološke pripreme sportaša razvijanje mentalnog sklopa te uživanje u vlastitoj izvedbi.
Sportski pozdrav!
Matej Fiškuš, sportski psiholog
