MIOGELOZE – mit ili stvarnost6 min čitanja

U moru informacija i dezinformacija kojima smo okruženi, pomalo se zabetonirao pojam miogeloza, koji je objašnjen kao nakupina mliječne kiseline u mišićima koja se pod prstima osjeti kao kvržica i koja je bolna na dodir. Najčešće se spominje u kontekstu vrata i gornjeg dijela leđa, a neki ih sami detektiraju i u ostalim dijelovima tijela. Neki pak idu toliko daleko da bilo kakvu nakupinu tkiva na tijelu smatraju miogelozom, a zajedničko svim takvim nakupinama je da ih treba “razbiti”.

Kvržice i slične nakupine uistinu postoje u tijelu, no to mogu biti i uobičajene anatomske neravnine u tkivu, nakupina nekog masnog tkiva i slično – što se ne tretira fizičkim pritiscima. Točke koje bole na pritisak mogu biti i bolni okidači koji uzrokuju osjećaj boli i u nekom drugom dijelu tijela, a najčešće su upravo one ono što je u narodu poznato kao ‘miogeloza’.

TRIGGER POINT (TRIGGER TOČKE)

Ti bolni okidači su zapravo hiperiritabilne točke u zategnutim mišićnim snopovima (sakromerima). Koncept tih točaka koje uzorkuju prenesenu bol na udaljenom mjestu ili spontano ili stimulacijom nazivaju se Trigger Point (TrP), a hipoteza njihova nastanka i karta njihovih pozicija na tijelu postavljena je još 1942. (Travell i Simons). Neke od njih prikazane su na slici, označene su X oznakom, a crvena boja označava područje prenesene boli:

Danas znamo da se one mogu pojaviti bilo gdje (ne nužno na X mjestima), a najčešće su u trbuhu mišića i na mjestima gdje se spajaju s drugim tkivima.
Postoji više teorija o njihovom nastanku, a istina je vjerojatno negdje u sredini, tj. kombinacija više mogućih razloga nastanka. Smatra se da te kvržice čine mišićna vlakna koja sadrže intenzivno kontrahirane sakromere.

Preuzeto iz knjige ‘Muscle Pain: Diagnosis and Treatment’, autori Mense, Gerwin

 

Postavljanje mišića u istegnuto stanje olakšava njihov pronalazak za terapeuta. No, kada je mišić opterećen TrP-om, boli njegovo istezanje za klijenta, pogotovo na kraju opsega pokreta. Pod prstima se osjete kao kvržice ili čvorići, koji mogu biti raznih veličina ovisno koliko TrP-a čini taj čvor, o konzistenciji tkiva, prokrvljenosti, itd.

Trigger točke mogu biti aktivne i latentne. Aktivne izazivaju neugodne senzacije gotovo cijelo vrijeme – i u mirovanju i prilikom kretanja, “odašilju” osjećaj prenesene boli u drugi dio tijela što može rezultirati lančanim aktiviranjem latentnih trigger točaka. Latentne ne uzorkuju prenesenu bol već lokalnu – kada ih se pritisne ili pri naporu kada se mišić koji je zahvaćen njima aktivira. Mogu postati i aktivne TrP, a aktivne se mogu vratiti u latentne.
Vjerojatno ste i sami doživjeli njihovo aktivirano stanje – razne vrste glavobolja, smanjena pokretljivost vrata, bol između lopatica, u gornjem dijelu leđa, itd.

Sposobnost trigger točaka da u aktivnom stanju subjektivno “odašilju” bol u drugi dio tijela je također zanimljiva. Naime, živčana vlakna kojima informacije o podražajima putuju do središnjeg živčanog sustava, u par mjesta u tijelu se spajaju u jedan veći živac prije ulaska u kralježnicu, tj. leđnu moždinu, prije nego se nastavljaju protezati prema mozgu. Kako se ti signali spajaju, dolazi do iskrivljene percepcije gdje je originalan izvor senzacije.

KADA, KAKO I ZAŠTO TRIGGER TOČKE NASTAJU

Interakcija živčanog, mišićnog, krvožilnog sustava i sustava fascija je ključna za zdravu lančanu signalizaciju i funkcioniranje organizma. Oni međusobno surađuju, reagiraju, šalju si povratne informacije i na taj način međusobno djeluju. U slučaju kada neki dio te logistike ne funkcionira, kreću i problemi. Upravo to se događa i s našim mišićima – u mišićnim vlaknima se iz nekog razloga aktivira TrP,  puno lakše i brže nego obrnuti proces vraćanja kontahiranih mišića u opušteno relaksirano stanje.

Nastaju uslijed ozljeda pri nesrećama, sporta, stresa, opetovanih pokreta, ali i premalo aktivnosti i kretanja.

Tijelo je nevjerojatan mehanizam, a to često podcjenjujemo i zanemarujemo njegove znakove. U duhu današnjeg kulta tijela, idolstva vanjskog izgleda i no-pain-no-gain parola, nema se vremena stati. Iako smo možda rekrativci, rezultati se moraju ganjati – ljeto će prebrzo. Nastavljamo s pretjeranim, čak i neadekvatnim vježbanjem unatoč svim znakovima koje nam tijelo šalje (neugodne i pretjerane upale mišića, bolni zglobovi, bolni pokreti…).
S druge strane, imamo ekstrem sjedilačkog načina života, dugotrajnog boravka u nepomijenjenim položajima, premalo kretanja – teško pronalazimo vrijeme za protegnuti se, prošetati, nastavljamo sjediti za računalom unatoč žarenju između lopatica, u fleksorima kukova, osjećaja teških nogu itd.

Kod tog dugotrajnog sjedenja, kada krene žarenje između lopatica – instiktivno se izravnamo, protegnemo, napravimo neki pokret dijametralno suprotan od onoga u kojem smo upravo proveli previše vremena bez pauze. No to uglavnom nije dovoljno, jer jedno s drugim nije u balansu.

Problem je također što često tijelo nije sposobno regenerirati se i potpuno opustiti mišiće (ili barem vratiti ih u stanje fiziološkog tonusa) nakon tih dugotrajnih nepomijenjenih položaja ili nakon čestih repetitivnih kontrakcija u sportu. Na taj način fizički mišić u kontrakciji (kontrola kroz CNS – središnji živčani sustav) može postati fiziološki skraćeni/zategnuti mišić (skraćene sakromere, nije pod kontrolom CNS-a). To može biti posljedica i nedostatka jednog ili više minerala koji su uključeni u mehanizam opuštanja mišića (magnezij, kalcij i kalij) i u način na koji motorička završna ploča živca surađuje s mišićem, kao i nedostatka sna i odmora.

Preuzeto iz arhive weba http://www.up.edu.ps/

Što sada sa svim ovim informacijama?

Rješenje nije onemogućiti dugotrajnu kontrakciju, jer raditi (i puno sjediti) se mora – no ono na što možemo utjecati su češće pauze i promjene položaja tijela, šetnja, korištenje stepenica umjesto lifta, parkiranje auta malo dalje od posla/stana, izaći stanicu prije iz javnog prijevoza i prošetati se do ciljne destinacije,  pronaći neku aktivnost u slobodno vrijeme koja nam se sviđa i koja će nas veseliti…

Ako je situacija ipak već došla do toga da narušava kvalitetu života, i sve ovo nije dovoljno za sanaciju, najbrže olakšanje će donijeti kvalitetna masaža ili manualne tehnike čiji je glavni učinak opća relaksacija i opuštanje mišićnih tenzija u tijelu kroz tretiranje miofascijalnih trigger točaka.

Maja Krasić, viši fizioterapeut