Krajem školske ili akademske godine, dani do početka ljetnih praznika uzbuđeno se odbrojavaju. Tijekom učenja za završne ispite, osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti nerijetko se izgube u svojim mislima o savršenom ljetu u kojem će biti lišeni uobičajenih dužnosti. Privodeći svoje obaveze kraju, maštaju o ležanju na plaži uz svoj omiljeni napitak; bezbrižnom druženju s prijateljima koje se ne mora prekinuti pod izgovorom: „Moram ići učiti“; ili pak o osjećaju slatkoće koji proizlazi iz ljenčarenja, izvorno talijanskom terminu poznatijem kao dolce far niente. 

Međutim, nakon što je ljeto pokucalo na vrata, učenici i studenti nerijetko se nađu u „ljetnom stadiju dosade“ jer nisu aktivni niti u jednom području svoga interesa. Ideja o savršenom ljetu polako počinje čeznuti, pri čemu se vrijeme upotrebe zaslona istovremeno povećava. U velikoj količini slobodnog vremena koje nije uobičajeno za radnu godinu, najčešće se izgube. Shodno nestrukturiranoj organizaciji vremena, često se krajem ljeta u odnosu na njegov početak, suoče s viškom kilograma zahvaljujući nezdravoj prehrani i niskoj razini tjelesne aktivnosti.

Ipak, to nisu sve potencijalne negativne posljedice tromjesečnog ljenčarenja. Uz veću sklonost nezdravim navikama u ljetnoj sezoni, mnogi učenici i studenti iskuse gubitak znanja, vještina i/ili navika koje su potrebne za njihovo stjecanje. Pritom, istraživanja ukazuju da se u „opasnosti“ od gubitka navike učenja kao i onoga što je već naučeno, ne nalaze samo učenici koji su tijekom godine imali poteškoća sa školskim gradivom. Isto mogu iskusiti i oni koji su ostvarili odličan uspjeh.

Uz kvalitetno odmaranje, zasigurno je poželjno staviti dio našeg slobodnog vremena u određen okvir, tj. odrediti strukturu vlastitog vremena aktivnošću u koju ćemo se uključiti. Ako tijekom godine ulažemo trud u svoje obrazovanje, kompetentnost i veću (općenitu) kvalitetu života, zašto bi se ulaganje u sebe tijekom (ne baš kratke) ljetne sezone moralo u potpunosti pauzirati? Teško je zamisliti profesionalnog sportaša ili glazbenika čija izvedba ne bi patila od tromjesečnog odmora od vježbe. Iako su povremene pauze od svakodnevnih rutina korisne, one ne ostvaruju isti učinak kao tromjesečne. Za razliku od kraćih pauza, produljena razdoblja bez vježbe smanjuju uspješnost izvedbe.

U pokušajima pronalaska rješenja ovog problema, posebna pozornost pridana je ljetnim programima. Naime, sudjelovanje u kvalitetnim ljetnim programima osim što zaustavlja gubitak naučenog, također pridonosi većem budućem postignuću. Osim toga, ljetni programi mogu i „izbrusiti“ stare vještine, razviti nove interese te povećati socijalnu mrežu putem novih poznanstava. Pritom, koncept ljetnih programa ne predstavlja nametanje striktnih (formalnih) školskih sati i tradicionalnih metoda učenja. Oni su prilika za obogaćivanje znanja, stimulaciju i učenje koje itekako može biti učinkovito ako je u skladu s našim školskim/akademskim/sportskim ili drugim ciljevima. Uz to, njihovoj učinkovitosti pridonose: unaprijed isplanirana struktura programa; kvalitetno osmišljen sadržaj; kompetentni i motivirani voditelji koji ohrabruju učestalu prisutnost; pozitivna očekivanja polaznika; te male grupe u kojima je svakom polazniku (po potrebi) omogućen individualni pristup. Iako ljetni programi mogu poprimiti različite forme kao što su edukacije, radionice, kampovi ili ljetne škole, zajedničko obilježje koje je bitno za njihovu učinkovitost jest kvalitetan i organiziran program koji se podudara s interesima polaznika.

Iako mnogi ljetne programe opisuju kao tajni sastojak uspjeha, oni nisu jedini način kojim možemo ispuniti svoje ljeto. Ipak, luksuz slobodnog vremena koji nije karakterističan za radnu godinu otvara mogućnosti za sve one aktivnosti kojima se napokon možemo posvetiti. Budući da se lako možemo izgubiti u mnoštvu ideja o aspektima koje želimo promijeniti, učenicima i studentima savjetuje se zapisivanje svojih ciljeva. Pritom, mudro bi bilo poslužiti se SMART kriterijima za postavljanje ciljeva jer njihovo kvalitetno postavljanje povećava vjerojatnost da ćemo ih i ostvariti. Koji cilj ćemo si postaviti, uvelike ovisi o našim interesima. Čitanje knjiga koje već dvije godine planiramo pročitati; upisivanje tečaja sporta kojeg smo oduvijek htjeli naučiti; ili pak pohađanje škole kuhanja samo su neki od primjera produktivnog ispunjavanja ljetnih mjeseci.

Početak školske ili akademske godine čiji tempo ubrzo postaje zahtjevan, lakše će podnijeti oni učenici i studenti koji su tijekom ljeta imali cilj i plan, odnosno organizirano vrijeme. U skladu s tim, istraživanja ukazuju na pozitivni učinak ljetnih programa. Međutim, u slučaju nemotiviranosti za pohađanjem programa, sami možemo odrediti čemu se želimo posvetiti, kada i na koji način. Mogućnosti su brojne, stoga nemojte čekati! Uzmite svoju bilježnicu, zapišite svoje ciljeve i napokon napravite svoje ljeto odmornim, ali i korisnim. 

Katarina Jolić, studentica psihologije