Upoznavanje bez predrasuda5 min čitanja
Većina nas za sebe voli misliti kako smo dobri u prosuđivanju ljudi „na prvu“, no koliko je to zapravo točno? Mnogo je toga što se događa u našim glavama u svakom trenutku i svaka od tih sitnica može utjecati na naše odluke, ponašanja, reakcije i mišljenja. Tako se nerijetko dogodi da zbog raznih okolnosti situacije u kojoj se nalazimo, trenutnog raspoloženja i informacija kojima raspolažemo napravimo nešto što inače ne bismo. To nešto može biti sve od gore navedenog, no sada fokus stavljamo na mišljenja u situacijama kada upoznajemo nove ljude. Ovo su neki od najčešćih mehanizama koji se događaju u našem stvaranju prvog dojma o osobama, pogotovo ako smatramo da su te osobe na neki način drukčije od nas.
Za početak, većina naših ideja o drugim ljudima i njihovim karakteristikama niti ne dolazi od naših osobnih iskustava s osobama sličnih karakteristika. Često do takvih sudova dolazimo kroz već ustaljene stereotipe i priče koje iste potvrđuju, a uglavnom nisu istinite. Tako nerijetko, uglavnom i potpuno nesvjesno, stavljamo ljude u određeni kalup na temelju predrasuda ovisno o nečemu kao što je na primjer stil odijevanja, glazba koju slušaju, etnicitet, rasa, seksualnost i slično. Tada mislimo da znamo nešto o njima, bez da smo ih upoznali, a jedino što zapravo znamo je poneka od navedenih karakteristika kao što je gore navedeni stil glazbe koji slušaju, što nam ne mora govoriti ništa o osobinama i kvalitetama osobe, i rijetko to čini.
Treba naglasiti da predrasude ne moraju uvijek biti negativne, tako će netko tko sluša klasičnu glazbu češće biti opisan kao profinjen za razliku od slušatelja nekih drugih žanrova. Shodno tome prema prosuđenoj osobi se ponašamo u skladu sa stereotipima koje smo istoj prišili na što ta osoba reagira skladno, i tako nam u našim glavama „opravdava“ danu etiketu bila ona pozitivna ili negativna. Iz toga razloga se prema osobama koje etiketiramo nekom nepoželjnom osobinom spontano postavimo lošije u startu, zatvoreniji smo i ne pokušavamo ih upoznati nego si potvrditi sud koji smo već stvorili. Te se osobe tada postave slično, jer se rijetko tko postavlja drukčije prema hostilnoj okolini. Utemeljeno time mi neopravdano mislimo da smo ih dobro prosudili, a i sami nećemo biti najpristupačniji kada mislimo da nas netko osuđuje ili gleda s visoka. Na taj način nas predrasude koštaju mnogih potencijalnih poznanstava, poslovnih prilika, prijateljstava i više, a da nismo ni svjesni da smo išta propustili, sve zato što si nismo dali ni priliku da upoznamo druge.
Osim samih predrasuda kao takvih na prve dojmove utječe i sam način razmišljanja koji „koristimo“ u tom trenutku. Potrebno je reći da postoje dva glavna načina razmišljanja, kontrolirano i automatsko, od kojih puno češće i više koristimo onaj drugi. Glavni razlog tomu je činjenica da za kontrolirano mišljenje trošimo puno više energije i zahtjeva veći napor pa ga koristimo selektivno kada nam je potreban, dok u ostalim situacijama razmišljamo automatski, a do toga načina mišljenja dolazi nesvjesno, nevoljno i nenamjerno te nije potrebno ulaganje truda. Tako je dakle i pri upoznavanju, a najčešće se dešava kroz heuristike.
Heuristike su mentalni prečaci koji nam pomažu kako bi u novim situacijama što brže i efikasnije donijeli prosudbu, imaju veliku evolucijsku vrijednost, u većini situacija su funkcionalne i korisne. Unatoč tome, one ne garantiraju donošenje točnih zaključaka i ovisno o situaciji mogu biti neprikladne i/ili pogrešno primijenjene. Ovdje će fokus biti na situacijama kada su neprikladne ili pogrešno primijenjene i primjerima istih. Tako na temelju njih osobama pripisujemo prvo što nam pada na pamet, a povezujemo to s nekim njihovim vanjskim obilježjem. Takav mehanizam više je nego koristan u situacijama opasnosti gdje vidimo oružje, opasnu životinju ili nešto slično te brzo reagiramo u skladu sa situacijom te kada vidimo neku hranu ili drugi bitan resurs u prirodi kako bi došli do njega.
Situacije kada su heuristike neprikladne ili pogrešno primijenjene često su u kompleksne društvene situacije u kojima nas one mogu odvesti do krivih zaključaka i „potvrditi“ ili čak pojačati naše predrasude. I dalje ćemo za primjer koristiti tip glazbe koju osoba sluša kao temelj za predrasude, a da ne bismo nekoga uvrijedili reći ćemo da imamo loše mišljenje o osobama koje slušaju žanr X zbog jednog izoliranog lošeg iskustva s osobom koja sluša taj tip muzike i ustaljenog mišljenja u dijelovima društva koji generalizira to na populaciju. Tada će nam se, čim saznamo to o osobi koju tek upoznamo, ta osoba u glavi spojiti s lošim događajem koji smo proživjeli i slikom koju smo stvorili o takvom „tipu“ ljudi. To je mehanizam koji je nažalost nemoguće ugasiti, no moguće je osvijestiti sebe o njegovom postojanju. U takvim situacijama trebamo sami sebi reći što se dešava i pokušati, ako nikako drugačije makar „na silu“, zanemariti takva mišljenja i dati si šansu upoznati osobu kakva ona uistinu je. Nakon što to napravimo nekoliko puta i bolje upoznamo više ljudi koji slušaju taj žanr glazbe, vidjet ćemo da su svi oni različiti, i taj spoj koji smo prije imali će izblijediti ili nestati i stvorit će se neki novi koji neće biti negativan.
Za kraj je bitno da si osvijestimo činjenicu da je svaka osoba posebna i da ju čini puno više od nekih karakteristika, interesa ili stvari koje posjeduju, te da si pri upoznavanju novih ljudi pokušamo osvijestiti gore navedene procese ako se pojave kako bismo ih pokušali zanemariti u trenutku i postepeno ih „isključili“ i kako bismo si dali šansu vidjeti osobu onakvu kakva ona uistinu je, a ne kakvom je stereotipi oslikavaju. Ako tako postupamo najgore što se može desiti je da upoznamo osobu koja nam ne odgovara, a najbolje nema granica.
Ivan Renić, student psihologije
