Virtualna realnost u psihoterapiji5 min čitanja
Ideja u pozadini tehnologije
Jedna od glavnih tehnika prilikom terapije niza anksioznih poremećaja jest postupak koji je razvio južnoafrički psihijatar i bihevioralni terapeut Joseph Wolpe sredinom 20. stoljeća. Tehnika se zove sistematska desenzitizacija te se najčešće koristi u sklopu kognitivno bihevioralne psihoterapije. Sistematska desenzitizacija sastoji se od izlaganja klijenta situacijama koje izazivaju anksioznost na način da se s klijentom odredi hijerarhija situacija, od one koja izaziva najmanje anksioznosti, prema onoj koja izaziva najviše anksioznosti. Prije samog izlaganja, klijenti uče tehnike relaksacije kako bi u samo izlaganje ušli u opuštenom stanju koje nije kompatibilno sa anksioznošću. Mehanizam na koji računamo u podlozi izlaganja je navikavanje ili habituacija na intenzivni podražaj. Što to znači? Ljudi su sposobni naviknuti se na gotovo svako stanje, bilo ono pozitivno – kao koktel intenzivnih i ugodnih emocija zaljubljenosti ili negativno, poput privikavanja na potresne scene ratnog stanja. U oba slučaja početni intenzitet emocija jenjava kroz vrijeme.
Izlaganje, kako je to Wolpe zamislio, možemo raditi uživo („In Vivo“ izlaganje) dovodeći klijenta u prisutnost onog što izaziva anksioznost ili u mašti ako nije moguće dovesti klijenta u situaciju koja izaziva anksioznost (npr. fobija od letenja avionom iziskivala bi dostupnost aviona za vježbanje taksiranja, polijetanja, leta i slijetanja).
Zamišljanje za klijenta opasne situacije nije jednako potentno kao i izlaganje situacijama uživo, niti svi klijenti mogu jednako dobro prizvati anksioznu situaciju kroz imaginaciju. Međutim, izlaganje uživo klijenti mogu doživjeti kao preintenzivno pa oko četvrtina klijenata odustane prije ili nakon prvog izlaganja.
Virtualna realnost (VR), odnosno „In Virtuo“ izlaganje omogućuje nam da ispravimo greške oba prethodno navedena načina izlaganja. Virtualni okoliš čini se stvaran te imamo vizualnu i auditivnu povratnu informaciju. Najbitnije je što su scenariji pod kontrolom samog klijenta i terapeuta. Dodajmo na to i prirodnu znatiželju prosječnog klijenta prema mogućnostima virtualne tehnologije i čini se da imamo dobitnu kombinaciju.
Primjena VR tehnologije u terapiji
Virtualno izlaganje u kliničke svrhe prisutno je od sredine 90-ih, no kako je tadašnja razina procesorske snage računala bila mala, i sami virtualni okoliši su bili rudimentarni i jedva upotrebljivi. Protekom vremena i razvojem tehnologije, posebice naočala za virtualnu realnost, otključan je cijeli novi spektar mogućnosti za kreiranje okoliša za virtualno izlaganje.
Polja u kojima se virtualna tehnologija pokazala uspješnom su:
- specifične fobije (aviofobija, strah od pauka, zmija, pasa, mačaka…)
- panični napadaji
- agorafobija
- socijalna anksioznost
- posttraumatski stresni poremećaj
- opsesivno kompulzivni poremećaj
- kompulzivno kockanje
Virtualna tehnologija dodatno se koristi u neuropsihološkoj procjeni i rehabilitaciji i kao pomoć pri tretiranju kroničnih boli.
U protekla dva desetljeća napisano je preko 1000 znanstvenih članaka na temu korištenja virtualne tehnologije i njenoj prednosti pred konvencionalnim metodama, no unatoč tome, korištenje VR tehnologije nije tako rašireno kako bi se očekivalo. Jedan od razloga je taj što nema puno komercijalno dostupnih programa za kliničku upotrebu pa je cijena samog softvera poprilično visoka. Također oprema koja je potrebna da bi softver optimalno radio može koštati i do tridesetak tisuća kuna. Kao i sva ostala tehnologija i VR tehnologija podložna je povremenim bugovima i zamrzavanjima softvera.
Važno je napomenuti kako nekim klijentima kretanje kroz virtualni prostor može izazvati mučninu sličnu mučnini u vožnji. Do toga dolazi jer uz vizualne informacije kretanja, nedostaju informacije orijentacije i kretanja iz srednjeg uha. No ponovljenim korištenjem VR naočala, mučnina se smanjuje i nestaje.
Kako to izgleda u praksi?
Trenutačne mogućnosti virtualnog izlaganja stavit će nas u pažljivo konstruirani okoliš za izlaganje u kojem se možemo kretati kroz 3D prostor te s ručnim upravljačima vršiti interakciju s okolinom. Neki softveri nudit će rješavanje izazova unutar virtualnog prostora, poput branja jabuka ili spašavanja male mačke s drva koje se nalazi na visokoj platformi – npr. namijenjeno onim klijentima koji se boje visine.
Neki scenariji (npr. za opsesivno-kompulzivni poremećaj) daju se personalizirati dodavanjem relevantnih vlastitih slika klijenta.
Uzmimo primjer osobe koja se boji leta avionom. Scenarij počinje u samom avionu, sjedite pored prozora, a avion je stacioniran na aerodromu. Slobodni ste razgledavati avion iznutra, putnike, a ako se virtualno izlaganje odvija u prostoriji u kojoj ima dovoljno mjesta, možete se i virtualno prošetati po avionu. Zvukovi iz aviona su autentični. Jednom kada vam se početna anksioznost spusti na prihvatljivu razinu koja vas ne ometa (kada se „naviknete“), spremni ste za taksiranje po pisti, polijetanje, let u različitim vremenskim uvjetima, te slijetanje. Terapeut ima pod kontrolom mijenjanje različitih obavijesti kapetana/stjuardesa, dodavanja dodatnih zvukova iz kabine (poput plača bebe), mijenjanja vremenskih uvjeta i dodavanja turbulencije. Prema našem dosadašnjem iskustvu u Centru za kognitivno bihevioralnu terapiju gdje koristimo InVirtuo softver za virtualno izlaganje, potrebno je oko 3 seanse kako bi osoba stekla sigurnost da ponovo može letjeti avionom.
Radi se o vrlo korisnom dodatnom alatu u terapiji s puno potencijala koji omogućava novo polje kreativnosti u radu terapeuta, a nudi novu dozu privlačnosti klijentima koji se teže odlučuju na terapiju.
U budućnosti možemo očekivati još veću integraciju virtualne realnosti u terapijskim postupcima što može doprinijeti demistifikaciji i destigmatizaciji odlaska na psihoterapiju.
Literatura:
- Scozzari S., Gamberini L. (2011). Virtual Reality as a Tool for Cognitive Behavioral Therapy: A Review. U: Brahnam S., Jain L.C. (eds) Advanced Computational Intelligence Paradigms in Healthcare 6. Virtual Reality in Psychotherapy, Rehabilitation, and Assessment. Studies in Computational Intelligence, vol 337. Springer, Berlin, Heidelberg
- Wiederhold, B.K., Bouchard, S. (2014). Advances in Virtual Reality and Anxiety Disorders. Springer US
Autor:
