Zašto emocije povezujemo s hranom i hranu s emocijama?4 min čitanja
Emocije se prema jednoj od mnogih definicija smatraju mehanizmima koji nas pokreću iznutra, ali utječu i na naše ponašanje. One igraju važnu ulogu i u ponašanjima koja se tiču hrane. Odluka koju hranu ili jelo ćemo izabrati i kako ćemo to konzumirati uvjetovano je našim raspoloženjem i emocijama.
Primjerice, kada se osjećamo tjeskobno može se dogoditi da u hrani pronalazimo utjehu ili kada smo sretni uz hranu slavimo i dodatno se nagrađujemo te nerijetko u takvim situacijama izgubimo kontrolu nad količinom hrane koju konzumiramo. Čini se da postoji jasna i prilično dosljedna veza između neugodnih emocija i hrane koja nije nutritivno bogata. Kada se osjećamo loše najprije ćemo posegnuti za kolačima, slatkišima ili grickalicama kao jednoj vrsti “samopomoći” da u kratkom vremenskom periodu osjetimo i doživimo trenutačnu ugodu zahvaljujući rastu energije koji se dogodio konzumiranjem te hrane.
Međutim, kada osjećamo ugodne emocije poput sreće, koju hranu tada biramo, znanstvenici još uvijek nisu došli do konkretnog odgovora.
Ako razmislimo što nam hrana zapravo predstavlja, možda je odgovor jednostavniji nego što mislimo. Homosapiens nije evoluirao uz pravilnu prehranu jer ono što je bilo bitno se odnosilo na preživljavanje, hraneći se onime što je bilo dostupno. Danas je situacija drukčija, životni vijek nam je duži i hranom nastojimo “otkloniti” bol i neugodnosti ili učiniti dugovječnost ljepšom i zdravijom.
Primjer kako smo naučili koristiti hranu kao “alat” protiv boli i neugode može biti i činjenica da kada osjećamo glad – kao određenu neugodnost i bol posežemo za hranom koja u tom trenutku tu bol otklanja, potiče osjećaj ugode i pruža zadovoljstvo i užitak. Ovo također može jednim dijelom objasniti i emotivne boli, koje se razlikuju od fizičkog osjećaja gladi, kada ju počinjemo “otklanjati” konzumirajući hranu. Najčešće je to određena hrana za kojom žudimo jer uspije na najbolji način pokrenuti centre za nagrađivanje u mozgu te lako izgubimo kontrolu nad količinom hrane koju konzumiramo.
Međutim, veza između emocija i hrane postoji i u suprotnom smjeru. Hrana koju jedemo utječe na naše emocije. Osjećaj sreće, zadovoljstva ili pak tjeskobe uvijek je jednim dijelom “nahranjen” i onim što jedemo.
Kako hrana utječe na naše emocije?
Hrana bogata ugljikohidratima, mastima i soli utječe na naše emocije potičući proizvodnju dopamina i serotonina u mozgu, neuroprijenosnika koji su zaslužni za osjećaj zadovoljstva i sreće.
Često upravo ta vrsta hrane doprinosi naglom porastu, ali i padu razine šećera u krvi što posljedično dovede do brze promjene raspoloženja. No, postoji i hrana koja na naše emocije i raspoloženje može pozitivno utjecati i potaknuti dobro raspoloženje te doprinijeti njegovom trajanju. Prema istraživanjima, hrana koja je dobra za naše mentalno zdravlje je ona koja djeluje na proizvodnju seratonina čija se razina podiže ne u mozgu, već i prije, u gastrointestinalnom traktu.
Zahvaljujući vezi između crijeva i mozga upravo konzumiranjem kvalitetnih i nutritivno bogatih namirnica možemo poboljšati svoje raspoloženje, emocije, ali cjelokupno mentalno zdravlje. U probavnom traktu, kad konzumiramo spomenute namirnice proizvode se “zdrave” bakterije koje utječu upravo na ugodne emocije.
Koja hrana potiče ugodne emocije?
Prema riječima nutricionista, hrana koja na kemijskoj razini na kvalitetan način može potaknuti ugodne emocije odnosi se na onu koja je bogata omega 3 masnim kiselinama koje se nalaze maslinovom ulju, orasima, chia sjemenkama; vlaknima koja su zastupljena u cjelovitim žitaricama, mahunarkama, voću i povrću; proteinima, vitaminom B6 kojeg nalazimo u bananama, bijelom mesu, ribu i cjelovitim žitaricama.
Ono što je bitno naglasiti je i kako konzumiramo hranu koja nam se jede bilo iz osjećaja fizičke gladi ili one emotivne koja ne mora nužno značiti emotivno prejedanje.
Kada hrani pristupamo svjesno, razmišljajući što jedemo, kada, kako i zašto, te pridajući pažnju hrani koju konzumiramo primjećujući njezine karakteristike poput izgleda, boje, teksture, mirisa, okusa i zvuka, osjetit ćemo traženo zadovoljstvo za kojim smo žudjeli bez da u jedenju pretjeramo.
Na kraju, poveznicu između hrane i emocija ili emocija i hrane ne možemo poreći jer hrana nije samo izvor energije za naše tijelo. Hrana je dio svih naših odnosa, intrapersonalnih i interpersonalnih, društvenih interakcija i kulture koji su emotivno snažno prožeti.
.
