Psihoterapijom se često smatra oblik pružanja stručne pomoći pojedincima kojima je njihovo mentalno zdravlje ili svakodnevna funkcionalnost ozbiljno narušena. Psihoterapiju provodi licencirani psihoterapeut koji je u većini slučajeva psiholog ili psihijatar. Ona može ali i ne mora uključivati rad s pacijentima s dijagnosticiranom patologijom jer se brojni pojedinci danas odlučuju na rad sa psihoterapeutom kako bi bolje razumjeli sebe ili riješili probleme s kojima se do sada nisu bavili. Rad sa psihoterapeutom podrazumijeva relativno dugoročan interpersonalan oblik komuniciranja i odnosa u kojem psihoterapeut koristeći provjerene tehnike i alate iz nekog od psihoterapijskih pravaca pomaže klijentu unaprijediti kvalitetu života i umanji nelagodu koju klijent osjeća u svakodnevici. U psihoterapiju mogu biti uključeni psihoterapeut i liječnik psihijatar koji može uz psihoterapiju pripisivati i lijekove.

Kada se osoba najčešće odlučuje na rad sa psihoterapeutom?

Uobičajeno ljudi koji dugo imaju osjećaj subjektivne nelagode i patnje, ozbiljno narušene funkcionalnosti u obavljanju dnevnih zadataka i poslova traže podršku psihoterapeuta. Velik broj ljudi traži podršku psihoterapeuta u procesu upoznavanja sebe te u želji za boljim upravljanjem svojim emocijama, mislima i ponašanjem. Sve je češća potreba za psihoterapeutima usmjerenim na anksiozne poteškoće kao što je panični poremećaj, depresivne poteškoće ili probleme s ovisnostima. Iako psihoterapija uobičajeno podrazumijeva nešto duži rad sa stručnjakom u odnosu na psihološko savjetovanje, to ne mora biti tako jer brojne terapije danas imaju donekle predvidiv broj susreta za pojedine psihološke poteškoće. Terapijskih pravaca ima mnogo kao i licenciranih terapeuta stoga je važno znati da uspjeh u terapiji ne ovisi isključivo o pravcu, već o kombinaciji brojnih faktora kao što je kombinacija pravca, problema i osobe koja provodi psihoterapiju, a na prvom mjestu odnosu između klijenta i psihoterapeuta.