Kako izgleda odrastanje s ADHD-om – i zašto rana podrška čini razliku4 min čitanja

Djeca s ADHD-om (poremećajem pažnje s hiperaktivnošću) često se suočavaju s okolinom koja ih vidi prvenstveno kroz njihove izazove, a ne kroz njihove snage. To može ostaviti duboke tragove koje nose i kad odrastu – čak i ako su naizgled “naučili funkcionirati”.

Odrasli s ADHD-om nisu “neorganizirani” ili “nemotivirani”. Mnogi od njih su samo preživjeli godine kritika, nerazumijevanja i osjećaja nepripadanja. Ako želimo graditi društvo koje njeguje različitosti, moramo početi bolje razumijevati i podržavati neurodivergentne osobe – počevši od djetinjstva.

Što se dogodi kad odrastate s tisućama negativnih komentara?

Neki stručnjaci, poput dr. Russella Barkleyja, procjenjuju da djeca s ADHD-om tijekom odrastanja prime i do 20.000 više negativnih komentara nego njihovi neurotipični vršnjaci (Barkley, 2008).

To nisu samo “male opaske”, već poruke koje oblikuju identitet i poimanje sebe.

Što odrasli s ADHD-om često nose sa sobom?

➡ Nisko samopouzdanje
Godine kritike ostavljaju poruku: “Nisi dovoljno dobar.” Istraživanja pokazuju da odrasli s ADHD-om često imaju narušenu sliku o sebi (Knouse i Mitchell,  2015), što može ograničiti njihov profesionalni i osobni razvoj.

➡ Veći rizik za teškoće mentalnog zdravlja
ADHD u odrasloj dobi povezan je s većom pojavnosti depresije, anksioznosti i stresa (Biederman, i sur., 2006). Dugotrajna izloženost negativnim porukama tijekom djetinjstva dodatno pojačava ovaj rizik.

➡ Osjećaj da ne pripadaju
Studije pokazuju da mnoge neurodivergentne osobe razvijaju osjećaj izolacije i socijalne anksioznosti zbog konstantnog doživljaja neprihvaćenosti (Hinshaw i Scheffler, 2014).

➡ Perfekcionizam ili izbjegavanje zadataka
Strah od neuspjeha može dovesti do tzv. “odgođene izvedbe”, gdje osoba odgađa zadatke iz perfekcionističkog straha (Tuckman, 1991), čime se ciklus frustracije nastavlja.

➡ Emocionalna disregulacija
Emocionalne reakcije kod ADHD-a često su intenzivne, a povezane su s neurobiološkim razlikama u procesiranju emocija, kao i time da se djecu često ne shvaća ozbiljno kada ih nešto pogađa i ne nude im se načini procesiranja emocija koji im odgovaraju (Shaw, i sur., 2014). Kombinacija ovih bioloških i naučenih faktora poput nerazumijevanja okoline čini ih još izraženijima.

➡ Poteškoće u profesionalnom životu
Istraživanja potvrđuju da mnogi odrasli s ADHD-om imaju problema s održavanjem posla, planiranjem i samopouzdanjem na radnom mjestu (Barkley, i sur., 2006), što nerijetko vodi do izgaranja.

Zašto je rana podrška ključna?

Da bismo spriječili da djeca s ADHD-om jednog dana postanu odrasli koji nose nevidljive rane, važno je na vrijeme prepoznati simptome i pružiti podršku koja ne poručuje ”ti si kriv_a” ili ”ti si loš_a” već postoje načini da tvoje specifičnosti budu doživljene, da su tvoje potrebe uzete u obzir na način koji ti odgovara, a uz granice koje su zdrave za tebe i uz poštivanje tuđih granica. 

To ne znači “popustiti” – već razumjeti. Prilagoditi se. Učiniti prostor sigurnim.

Umjesto da naglašavamo ono što ne ide, trebali bismo graditi na onome što ide., a za ono što ne ide pružati razumne prilagodbe.  ADHD ne mora biti prepreka. Može biti drugačiji put – ako ih ne iscrpimo na startu.

Ako ste roditelj, učitelj, kolega ili prijatelj – vaša podrška može napraviti ogromnu razliku. Pitajte, slušajte, informirajte se kod stručnjaka koji se puno bave ovim temama i potražite pomoć stručnjaka ako biste voljeli pružiti podršku, a ne znate kako ili vaše dosadašnje metode ne daju rezultate koje očekujete.

Ivona Hemen Erdeli, mag.psych. 

 Korištena literatura:

• Barkley, R. A. (2008). Attention-Deficit Hyperactivity Disorder: A Handbook for Diagnosis and Treatment.
• Biederman, J., Faraone, S. V., Spencer, T. J., Mick, E., Monuteaux, M. C., i Aleardi, M. (2006). Functional impairments in adults with self-reports of diagnosed ADHD: A controlled study of 1001 adults in the community. Journal of Clinical Psychiatry, 67(4), 524-540.
• Hinshaw, S. P.,  Scheffler, R. M. (2014). The ADHD Explosion: Myths, Medication, Money, and Today’s Push for Performance.
• Knouse, L. E., i Mitchell, J. T. (2015). “Incidental emotion regulation in adult ADHD.” Cognitive Therapy and Research.
• Shaw, P., Stringaris, A., Nigg, J., i Leibenluft, E. (2014). Emotion dysregulation in attention deficit hyperactivity disorder. American Journal of Psychiatry, 171(3), 276-293. 
• Tuckman, B. W. (1991). “The development and concurrent validity of the procrastination scale.” Educational and Psychological Measurement.