Bigoreksija – iz zdravih navika do ovisnosti5 min čitanja
Jedi, treniraj, spavaj, postani j*** ogroman, odj*** sve ostalo u životu, ovo je nekad bio moj mentalitet,…samo sam mario za tim da postanem velik, to je bilo jedino bitno. J*** mi se za posao, obitelj, curu i sve ostalo! Teretana, hrana i spavanje – to je sve! Dobiti mišiće bilo je važnije od svega! Cura mi kaže da odlazi, ja joj kažem idi i nastavim jesti. – Rich Piana
U jednom od prijašnjih članaka imali ste priliku pročitati nešto više o poremećajima hranjenja u sportu, gdje smo se uglavnom usmjeravali na poremećaje kao što su anoreksija i bulimija. Često iskrivljenu percepciju vlastitog tijela, intenzivan strah i izbjegavanje povećanja tjelesne mase u obliku smanjenog unosa (ili kod bulimije epizode povećanog unosa) hrane, zloupotrebe diuretika i laksativa te pretjeranog vježbanja sa ciljem gubitka tjelesne mase smatramo poremećajem rezerviranim većinom za pripadnice ženskog spola.
Međutim, novija istraživanja ukazuju na to da i pojedinci muškog spola počinju sve više izražavati nezadovoljstvo tjelesnim izgledom. Istraživanje među studentima pokazalo je da je percepcija idealne tjelesne mase kod mladića za 13 kg veća od trenutne tjelesne mase ispitanika. Istraživanja su također pokazala da 96% ispitanika izražava želju za povećanjem mišićne mase.
Upravo ta želja muškaraca da postignu mišićavost u kombinaciji s izrazitim nezadovoljstvom tijela, potencijalno mogu dovesti do razvoja mišićne dismorfije.
Mišićnu dismorfiju ili bigoreksiju karakteriziraju:
- iskrivljena percepcija vlastitog tijela i preokupiranost tjelesnim nedostatcima unatoč objektivno većoj mišićavosti od prosječne osobe – Slabić sam, mršav, krhak, prsa su mi premala u odnosu na ruke, imam male listove, pretanke su mi noge….
- pretjerano vježbanje koje dovodi do stanja pretreniranosti, potencijalnih ozljeda, kao i ignoriranje bolesti ili ozljeda kako se ne bi propustio trening i narušio unaprijed isplanirani program – Vrijeme je za jedan impresivan RM u benchpressu,.. nema veze što se nisam do kraja oporavio, jer kažu – No pain no gain!
- pretjerani unos hrane i dodataka prehrane koji dovode do povećanja tjelesne mase, konzumiranje i zloupotreba raznih sredstava kao što su primjerice anabolički steroidi – Jedem samo hranu koja bi pomagala da postanem veći.. Želim rezultate što prije, mogao bih krenuti sa steroidima, puno je toga rizičnog, ali pretjeruju.. svakako ćemo jednog dana umrijeti od nečega
- značajno narušena kvaliteta života u obliku obiteljskih okupljanja, društvenih događanja i smanjenog angažmana na poslu (npr. ne odlazi u svatove najboljem prijatelju ili bliskom rođaku jer će to narušiti unaprijed postavljeni plan prehrane i program treninga) – Rekli su mi – jedi puno, diži još više, to je jedini stil života koji možeš živjeti ako želiš svoje „tijelo iz snova“, i ako to nisi uspio to samo znači da se nisi dovoljno posvetio tome da budeš najbolji… Lako za prijatelje, obitelj i curu, moraju me podržavati ako me vole… Nema mi smisla ići na proslave gdje će mi drugi spremiti hranu, moram sam, oni to ne znaju!
- značajno izražena grižnja savjesti uslijed netreniranja ili nepridržavanja isplaniranog – Opet narušavam plan, opet ne dajem 200% od sebe, neću tako ništa postići
- neprekidna zabrinutost vezana uz to kako drugi procjenjuju njihov tjelesni izgled – Ajme ovaj s ogromnim bicepsom sigurno misli da sam jadan, slabić, što i jesam…
- izražene promjene raspoloženja – Sve sam nervozniji, tužniji, frustriran jer ne vidim promjene, neću nikad postići ono što želim
S obzirom na to da se radi o relativno novom konceptu koji je tek malog broja istraživanja, točna klasifikacija poremećaja kao i uzrok mišićne dismorfije još nisu u potpunosti poznati. Smatra se kako je jedan od potencijalnih uzroka izlaganje objektima koji odražavaju idealnu sliku tijela – kao što su, primjerice, djevojke bile izložene „savršeno“ građenim barbikama, tako su dječaci bili izloženim akcijskim figurama, ili pak umjesto manekenki na koje se djevojke nastoje ugledati, mladići idealnu tjelesnu građu pronalaze u sportašima, superjunacima i sličnim filmskim zvijezdama. Istraživači su također primijetili kako većina muškaraca s mišićnom dismorfijom smatra da je njihova okolina (roditelji, braća i sestre, vršnjaci) svojim komentarima imala snažan utjecaj na želju za promjenom vlastitog tijela.
Ne radi se o patologiziranju dobrih navika, naprotiv, uvijek težimo tome da doprinesemo zdravlju putem tjelovježbe i zdravih prehrambenih navika. Međutim, problem nastaje u trenutku kada zdrave navike počinju nalikovati na ovisnost koje pojedinac samostalno vrlo teško kontrolira i time narušava vlastito svakodnevno funkcioniranje, a što za posljedicu može imati ozbiljno narušavanje fizičkog i psihičkog zdravlja (depresija, suicid i sl.). Kao što anoreksija nije rezervirana samo za modele, tako ni mišićna dismorfija nije rezervirana samo za profesionalne bodybuildere već i pojedince opće populacije, uključujući i osobe ženskog spola.
Stoga, ako primijetite ekstremne oblike ponašanja kod bližnjih, svojih sportaša ili suigrača, pružite im podršku i predložite im da potraže stručnu pomoć. Najprije se možete obratiti liječniku opće prakse, a isto tako slobodno potražite našu podršku na info@mentalnitrening.hr.
Sandra Župarić, mag.psych.
