Tko smo u stvari mi? Kada kažemo „Ja“, na što se zapravo referiramo?
Možemo li za sebe tvrditi da smo jedna cjelina unatoč tome smo sastavljeni od milijuna različitih stanica? Što ako smo mi, zapravo, konstrukt različitih dijelova? Što to uopće znači?
Naš unutarnji svijet mnogo je kompleksniji i bogatiji od onog što ćemo ikada biti u mogućnosti pokazati na vani. On je pun različitih misli, emocija, ideja i uvjerenja. Ono što često znamo raditi je poistovjećivati se s njima, pritom ne shvaćajući da oni nisu mi, već jednostavno dio nas.
Glas s kojim se u glavi svađamo ili koji nas proziva nerijetko može biti glas naših roditelja ili učitelja koji je ostao zaglavljen duboko u našem umu. Anksioznost koju osjećamo može jednostavno biti dio nas koji nas želi zaštititi od boli. Naše ponašanje koje nas sabotira u uspjehu može biti konflikt između dva dijela koji su naizgled kontradiktorni i žele suprotne ciljeve. Možda jedan dio nas želi rad i disciplinu, dok drugi odgađanjem obaveza nastoji izbjeći neugodu i stres. Unatoč tome što oba dijela imaju istu namjeru – pružiti nam sreću i zadovoljstvo u životu – njihovo različito djelovanje nerijetko može biti u konfliktu i samim time kontraproduktivno za naš krajnji cilj.
I što onda?
Kada naši dijelovi ne surađuju već svaki vuče na svoju stranu, tada se velika količina unutarnje energije troši na borbu i umirivanje kaosa koji se odvija u nama. Očito je kako firma u kojoj radnici ne surađuju ne može ujedno biti i uspješna firma. Možda može funkcionirati na razini opstanka, međutim razina zadovoljstva bit će vrlo niska.
Isto tako kao što menadžer upravlja svoji timom, tako bismo i mi trebali imati određen nadzor nad našim unutarnjim svijetom. Koje dijelove u sebi slušamo, a koje ignoriramo? Kojim svojim unutarnjim potrebama pružamo pažnju i ljubav dok druge zapostavljamo ili čak mrzimo?
Što bi se dogodilo kada bi svi dijelovi u nama bili složni i kretali se u istom smjeru? Kako bi izgledalo kada bi se cijeli naš um s lakoćom kretao kroz život, bez trunke unutarnjeg otpora? Kakav bi nam bio život kada bismo svim našim unutarnjim dijelovima pružali pažnju i poticali ih na suradnju?