Samorefleksijom do osobnog rasta3 min čitanja

Kako bismo mogli rasti i napredovati u bilo kojem području, bilo to privatno, akademski, u sportu ili poslovno, jako je bitno poznavati sebe, svoje vrline i snage, ali i nedostatke i slabosti. To je bitno kako bismo znali u kojim se područjima možemo popraviti, što izbjegavati i općenito kako maksimalno poboljšati svoje mogućnosti i „performanse“. Do poboljšanja dolazi radom, treningom i/ili učenjem. No, tada se javlja pitanje kako znati na čemu točno trebamo raditi.

Iako do odgovora na to pitanje možemo doći na više načina, način koji nam je uvijek pristupačan je samorefleksija. Riječ je o procesu u kojem pokušavamo sagledati sebe kroz svoje postupke, misli, vjerovanja i osjećaje tako da u tome pokušamo biti što objektivniji. Samorefleksija može biti teška i bolna, osobito na početku. Kroz proces samorefleksije ponekad si otkrijemo neke stvari koje nismo htjeli znati ili srušimo neke slike o sebi koje više ne vrijede ili su od samog početka bile krive. Unatoč tome, može dovesti do velikog dugoročnog rasta i boljitka kojeg ne bi bilo da si te iste „teške“ istine ranije nismo obznanili. Proces samorefleksije mogao bi se usporediti s početkom vježbanja kada nismo u formi. Nakon prvih nekoliko treninga dolazi do većih upala, no iste se smanjuju i prestaju s trudom. Nakon toga počinjemo vidjeti rezultate. Na početku je teško pronaći prostor za napredak i uvidjeti područja u kojima ne ispunjavamo svoj potencijal. No to je jedan od preduvjeta za naš napredak. Tek kad to učinimo spremni smo to i mijenjati, a nedostatke koje imamo umanjiti, kompenzirati ili čak potpuno ukloniti.

Kako da naša samorefleksija bude učinkovita? Kako bi u tome uspjeli bilo bi dobro da istu provodimo što češće i redovito. Za to bi bilo dobro ubaciti ju u dnevnu rutinu tako da ju uvijek pokušamo raditi u isto vrijeme, kada nam god to odgovara. Najbitnije je da u tom trenu nemamo distrakcija i da se možemo maksimalno fokusirati. Tada možemo sagledati sve u danu i uvidjeti što smo radili dobro kako bismo mogli s time nastaviti, te što nije bilo tako dobro i sagledati načine kako da to promijenimo. Jedan od načina kako to možemo možemo učiniti je odgovorom na tri pitanja – Što?, Zašto? i Kako?

Što?

S ovim pitanjem tražimo ono što želimo promijeniti. Primjer mogu biti radnje koje smo napravili, a kojima se ne ponosimo, kao na primjer korištenje društvenih mreža predugo. Osim toga, ovaj dio se može odnositi i na zadatke koje smo propustili napraviti, poput treninga ili zadaća.

Zašto?

Sljedeći je korak taj da pokušamo otkriti zašto je došlo do toga čime nismo zadovoljni. Ovaj korak radimo na način da sagledamo zadanu situaciju i pogledamo što je sve moglo dovesti do nezadovoljstva. Na primjeru s propuštanjem obaveza, razlog može biti manjak organizacije.

Kako?

Konačno, posljednji korak je razmisliti kako bismo slične situacije mogli izbjeći u budućnosti. U primjeru s obavezama, odgovor bi se mogao kriti u boljoj organizaciji vremena i nagrađivanju sebe nakon izvršenih zadataka. 

Samorefleksija predstavlja vrijedan alat za samopoboljšanje i dublje upoznavanje sebe. Dostupna nam je u svakom trenutku i ne zahtijeva nikakva financijska ulaganja, već samo malo vremena. Iako rezultati samorefleksije mogu biti izuzetno korisni, važno je napomenuti da ona nije zamjena za profesionalnu pomoć. Stručna osoba može pružiti objektivno vodstvo, alate i strategije koje su prilagođene našim specifičnim potrebama, osiguravajući da proces osobnog rasta bude siguran i učinkovit. Kombinacija samorefleksije i stručne podrške može dovesti do dubljeg uvida i dugotrajnijeg pozitivnog razvoja.

Ivan Renić, univ.bacc.psych.