Što se krije iza plakanja?4 min čitanja

Svi poznajemo onaj neugodan osjećaj knedle u grlu i nedostatka daha kada suze krenu niz lice. Plačemo prilikom rastanaka, gubitaka, ali i u sretnim trenucima poput pobjede. Plakanje nam pomaže da izrazimo svoje emocije. I za novorođenčad, plakanje je jedno od prvih načina reagiranja. Uobičajeni okidač za suze su osjećaji nemoći i tuge, u kombinaciji s drugim emocijama kao što su ljutnja, strah ili razočarenje.

Možete li se sjetiti kada ste zadnji put plakali? Znanost pokazuje kako najviše suza možemo vidjeti u kinu prilikom prikazivanja tužnih filmova, na sprovodima, nakon prekida ljubavne veze ili nekih osobnih tragičnih događaja. U jednom istraživanju, čak 70 posto sudionika je izvijestilo kako se nakon plakanja osjeća opuštenije, manje napeto i slobodnije te smatraju da je plakanje korisna aktivnost. Većina ljudi (oko 94 posto njih) smatra da bi potiskivanje suza moglo biti štetno za um i tijelo. Ljudi s visoko izraženom empatijom će se lakše rasplakati, a utvrđeno je i da, u prosjeku, žene plaču učestalije i dulje.

U nastavku pogledajte što o plakanju kažu psihološke teorije.

Da se na plakanje može gledati kao na primjer katarze (potpunog oslobođenja), navodi i psihodinamska teorija u psihologiji. Stvaranje suza predstavlja svojevrsni sigurnosni ventil koji oslobađa višak emocionalne energije i ublažava napetost. Ako se ne možemo na drugačiji način riješiti osjećaja, suze postaju odraz tih emocija koje se ispunjavaju u biološkim procesima. Suprotno tome, blokiranje suza se navodi kao primjer represije (pokušaj blokiranja ili zaboravljanja neugodnih misli) koja uzrokuje psihološku štetu. Napetost koja se ne otpusti kroz plakanje može naći izlaz u bolestima kao što su glavobolje, povišen krvni tlak i nesanica. 

Druga biološka teorija o dobrobiti plakanja, naglašava stanje ravnoteže u organizmu i funkciju suza za proces čišćenja krvi. Suzne žlijezde se tako uspoređuju s bubrezima jer iz tijela uklanjaju hormone stresa i druge štetne tvari. Također, plakanje potiče oslobađanje hormona oksitocina koji se veže uz osjećaje ljubavi i bliskosti. Prilikom plakanja se otpuštaju i tvari koje su važne u procesima zacjeljivanja rana, poboljšavaju raspoloženje i mogu imati antidepresivne učinke.

Na posljetku, socijalna teorija smatra da je jedna od glavnih funkcija plakanja iskazivanje okolini da nam je potrebna pomoć kako bi dobili podršku. Suze u većini situacija potiču smanjenje agresije među ljudima te potiču empatiju, brigu i zaštitnu reakciju kod drugih. Kroz dojenaštvo i djetinjstvo, ova teorija kroz pojam privrženosti objašnjava kako plakanje ima značajnu vrijednost kako bi signaliziralo okolini određene potrebe i pozvalo na pažnju i prisutnost. Slično tome, i u odrasloj dobi se na plakanje može gledati kao na ponašanje koje ima specifični cilj, da izmami njegovateljski odgovor od drugih. Izazivanjem empatije kod drugih, suze omogućuju i da se lakše povežemo s drugima.

U kojim situacijama ćemo se osjećati bolje nakon plakanja? 

Svakako je bitno naše psihološko stanje (npr. depresivne osobe ne izjavljuju o poboljšanju raspoloženja), kako drugi reagiraju na plač te pružaju li nam podršku. Važan je i sam događaj koji nas je potaknuo na plakanje – ako ga ni na koji način ne možemo kontrolirati, u većini slučajeva neće doći do poboljšanja raspoloženja. Također, možemo osjetiti i nešto neugodnije emocije kao što su stid i posramljenost, što potom neće imati benefita u našem raspoloženju nakon plakanja.

Za razliku od zapadnjačkih kultura u kojima je (barem donekle) uobičajeno izražavanje emocija kroz plakanje, u mnogim istočnim kulturama se na suzdržavanje emocija gleda kao na zdravi način suočavanja s njima. Da na izražavanje emocija i ispravan način nošenja s njima velik utjecaj ima okolina (posebice obiteljsko okruženje), i sama sam se uvjerila neposredno prije pisanja ovog članka. Na moje pitanje o tome što misli zašto trebamo plakati, dječak od 7 godina izgovara popularnu rečenicu – pravi muškarci ne plaču.  A možda bi trebali? Razlozi zbog kojih plačemo razotkrivaju puno o tome tko smo mi i što je nama važno. Pa zašto se onda ustručavamo od plakanja? Plač je odgovor svakog djelića našeg tijela i uma. To nas ne čini slabijima, već nasuprot, čini nas jačima za nadolazeće borbe s emocijama i pomaže nam u održavanju unutarnje ravnoteže. 

 

Ema Galić, univ. bacc. psych