U potrazi za srećom iliti pronalazak autentičnog bića3 min čitanja
„Autentičnost je hrabrost da budemo zaista ono što jesmo“ (Brene Brown)
Autentičnost znači živjeti život u skladu sa vlastitim vrednotama, željama i uvjerenjima bez vanjskog pritiska ili nužnog prilagođavanja normama koje nameću društvo ili okolnosti. Bazira se na svjesnosti o vlastitoj slobodi i odgovornosti uz odbacivaje maski i uloga koje nam nameću obitelj i društvo.
Autentično živjeti znači uživati psihološku dobrobit, emocionalno zdravlje i životno zadovoljstvo, s manje stresa i anksioznosti koje donosi konstantno udovoljavanje onomu što se od nas očekuje. Autentičnost je usko vezana sa konceptom samoprihvaćanja i samosvjesnosti.
Ljudi koji su u stanju prepoznati i prihvatiti svoje istinske emocije i misli, bez straha od osude, imaju veću otpornost i sposobnost nošenja sa životnim izazovima. Suprotno strahovima da bi autentičan život mogao dovesti do većih sukoba s okolinom, živeći autentično i iskreno stvaramo dublje i iskrenije veze s drugima, povezujemo se na razini gdje nas prihvaćaju takvima kakvi zaista jesmo. To moguće sa sobom nosi i prekide nekih odnosa i veza koje za nas nikada nisu bile ili su prestale biti hranjive.
Postizanje autentičnosti u vremenima punih introjekata/uvjerenja koje smo progutali bez sažvakavanja i provjeravanja što je za nas hranjivo, a što otrovno, nije lak proces. Zato je važno razviti sposobnosti samospoznaje i samorefleksije te naučiti kako se odgovorno i smjelo nositi s vanjskim pritiscima. Ove vještine mogu se naučiti i razvijati kroz psihoterapiju, meditaciju, ali i kroz vježbu za koju je potrebno dvadesetak minuta introspekcije (Gabor Mate: Mit o normalnome: Trauma, bolest i iscjeljenje u toksičnoj kulturi).
Povucite se na mirno mjesto, sjedite u tišini ili upalite lagano glazbu koju volite…uđite u svoj unutarnji svijet. Uspostavite miran i ravnomjeran ritam disanja, osjetite podlogu na kojoj sjedite/stojite…Odgovorite sebi na sljedeća pitanja i samo promatrajte što se događa u vama, bez potrebe da mijenjate ili osuđujete
- Kada nisam rekao NE ovaj tjedan, a htio sam/trebao reći? (npr.prihvatio sam poziv na kavu, a želio sam zapravo ostati kući sa djecom)
- Kako je utjecalo na mene što nisam rekao NE? (a htio sam/trebao/želio)
- Koja me moja uvjerenja sprečavaju da kažem NE? (npr. bit ću sebičan, loš sam prijatelj, neće me voljeti, napustit će me, ostat ću sam….)
- Kad sam stekao ta uvjerenja da ako kažem NE, da sam „ovakav i onakav“, da ako imam svoje potrebe i postupim prema njima trebam osjećati sram, strah i krivnju?
- Gdje sam to naučio, od koga?
- Tko bih ja bio bez tog uvjerenja? Ako ne bih vjerovao da sam loša osoba ako kažem NE, tko bih onda bio? Kad ne bih vjerovao da ne zaslužujem ljubav kad bih rekao NE, tko bih bio?
- U kojim prilikama ne kažem DA, a trebao/želio bih? Budući da previše radim ono čemu nisam rekao NE i preuzimam sav taj stres, nemam vremena i energije reći DA za ono što stvarno želim.
Kroz prihvaćanje svega onoga što nam okolina nudi, pokušavajući ljude oko nas učiniti sretnima, kako nas ne bi napustili i prestali voljeti, zapravo ostvarujemo svoj najveći strah- napuštanje doživljavamo od sebe samih.
Recite češće DA sebi i svojoj sreći! Ponovno postizanje cjelovitosti je moguće.
