Kako heuristike oblikuju naše odlučivanje?5 min čitanja

Sigurno ste primijetili da u određenim situacijama činite stvari bez previše razmišljanja o njima. Na primjer ako vidite opasnu životinju nećete joj se približavati ili ako se netko upoznaje s vama dati ćete mu ruku i reći svoje ime. U obje situacije ne dolazi do previše razmišljanja već gotovo automatski djelujemo. Procesi koji olakšavaju takvo brzo i automatsko djelovanje nazivaju se heuristike. 

Heuristike nisu urođene, kao instinkti kod životinja, nego se razvijaju kroz naše živote i podložne su nadogradnjama i promjenama, a po svom nazivu najčešće nisu poznate ljudima koji za nešto slično njima vole koristiti pojmove kao što su intuicija i osjećaj. Kao što je vidljivo iz uvodnih primjera, jako su korisni u velikom broju situacija i olakšavaju nam svakodnevno funkcioniranje i obavljanje zadataka u raznim životnim situacijama. No, nažalost postoje situacije u kojima na temelju heuristika možemo donijeti krive zaključke ili krivo postupiti. Najbolji primjer toga je kod nastajanja stereotipa i predrasuda. Bilo bi dobro da pokušamo osvijestiti situacije u kojima ih koristimo na „loš“ način i u takvim situacijama pokušati aktivno razmišljati o našim zaključcima i postupcima, što zagovara mindfulness. Na taj bismo način mogli raditi na tome da te lošije automatizme ili promijenimo u neke bolje ili „izbacimo“ iz uporabe. 

Postoje mnoge vrste heuristika, a sada ćemo proći neke od njih i najčešće načine na koje se loše koriste. Na taj način moći ćemo lakše osvijestili i pokušali ispraviti takve pogreške.

Heuristika dostupnosti

Heuristike dostupnosti odnose se na ono što nam je najlakše dostupno u našim sjećanjima, kao što je na primjer to da je letenje avionom iznimno opasno, zbog čega neki ljudi imaju strah od letenja. To je nešto što nam je poznato zato što kada god se desi bude jako zastupljeno u medijima i o takvim događajima ima mnogo filmova. Samim time ljudi se puno više boje letenja nego na primjer vožnje autom koja je statistički opasnija i odnosi više života od letenja. Iako je ovo banalan primjer, slično se dešava i u mnogim drugim situacijama bilo to kod informacija o skupinama ljudi ili razgovorima s nekom osobom. To može biti veliki problem i u vezama ako se lako sjetimo svađa koje su se nekad desile zbog utjecaja koji su imale na nas, a ne sjetimo se mnogih drugi lijepih razgovora zato što su oni svakodnevni. 

Pristranost potvrđivanja

Pristranost potvrđivanja koristi se na način da više tražimo, prepoznajemo i/ili uvažavamo one informacije koji podupiru ili potvrđuju naša postojeća stajališta i mišljenja. Tako na primjeru svađi to bi bilo izvlačenje svake situacije koja podupire naše mišljenje, a negiranje ili zanemarivanje onoga što nam druga strana govori što dovodi do toga da se ista svađa često ne razriješi i gura se pod tepih i pogoršava odnose ili ih čak prekida.

Ako si osvijestimo ove procese možemo ih lakše prepoznati u situacijama kada ih koristimo i samim time drugačije postupiti kako bi izbjegli negativne posljedice koje s njima mogu doći.

Heuristike nestašice

Heuristike nestašice dovode do toga da predmete koji su rijetki i kojih nema puno smatramo vrjednijima nego što jesu. To je nešto što su trgovci davno shvatili i što iskorištavaju kako bi prodali ljudima predmete koji im najčešće ne trebaju, tako da kažu da su limitirana izdanja, posljednji komadi ili da su još kratko na sniženju. Iz toga razloga često pomislimo da ćemo nešto propustiti ne kupimo li odmah te predmete iako nam sada ne trebaju i ne bismo ih uzeli da nisu tako rijetki kako nam je predstavljeno.

Ako u tim trenucima uspijemo osvijestiti ovaj automatizam lakše ćemo odoljeti tome da potrošimo novce na nešto što nam nije potrebno.

Heuristike poznatosti i zamjene

Heuristike poznatosti djeluju na način da u novim situacijama u kojima se nalazimo između raznih opcija biramo onu koja nam je poznata ili najpoznatija od ponuđenih. Primjer toga može biti izbor mjesta u javnom prijevozu. Tako ako vidimo nekog poznanika ili prijatelja prije ćemo ići sjesti do njega nego do nekog koga ne poznajemo. Na isti način često postupamo i u mnogim drugim situacijama u životu gdje ovaj princip nije toliko dobar kao u busu ili tramvaju. Iz toga razloga često biramo nešto što nam je poznato, a nije nešto s čime smo najzadovoljniji, u strahu da ono nepoznato nije gore od toga, a niti ne znamo kakvo je. Primjer toga može biti korištenje iste marke mobitela ili nekog drugog proizvoda cijeli život zato što smo navikli na isti i ne želimo ništa mijenjati iako možda postoje bolje alternative. Slično se dešava i s osobama koje su nezadovoljne u vezi, ali svejedno ostaju u istoj.

Heuristike zamjene djeluju u sličnim situacijama i dovode do sličnih rješenja kada su ishodi dobri, odnosno problema kada su loši. One djeluju na način da si umjesto na teška pitanja na koja bismo si trebali odgovoriti prilikom gore navedenih izbora odgovorimo na lakša kako o tome ne bismo trebali brinuti. Tako na primjeru mobitela to može biti kupnja mobitela marke x zato što nam je to draža marka od ostalih iako ostali imaju na primjer bolje i/ili jeftinije mobitele. To se dešava jer nam je lakše odgovoriti na to koja nam je marka draža nego koji je mobitel više odgovara našim željama i potrebama.

Na ove procese možemo utjecati, kao i na ostale, tek kad se osvijestimo o istima. Dobro je prilikom takvih izbora zapitati se iz kojih razloga biramo ono što biramo i ako je to samo zato što znamo na čemu smo ili zato što nam se nešto „više sviđa“, jesu li to dovoljni razlozi da to izaberemo. 

Ivan Renić, univ.bacc.psych.